Sada je Čet Apr 18, 2024 2:00 pm :: Sva vremena su GMT + 2 sata
Strana 1 od 1
Autor
Poruka
Kokica
Super Beba
Pridružio: 20 Mar 2009
Poruke: 665
Lokacija: Ni na nebu ni na zemlji
Poslao: Sub Dec 12, 2009 6:44 pm
EPILOG
Nisam li drugacije zamisljao ovu noc,
prpurnu do zvijezda,
biserno-hladnom sobicku bez zidova
i dva malena svica utetovirana u tvoju kosu...
Bit ce da jesam jer samo klovnovi znaju
koliko je najcesce tuzno ono sto izaziva smijeh...
A ja jos uvijek nosim one iste...
vagone neistovarene njeznosti ispod koze
kao usnulu obalu vrele krvi...
u ocima koje su ponekad zelene...
Na sto te nocas sjeca sve to?
Dva svjetla u jednom mraku sta cine...?
More ili moru...
Okean ili kap...
Trijumpf ili elegiju...
Znam,
vrijeme je rastanka
i svaka staza nekuda vodi...
osim unatrag...
A ja bih nocas upravo unatrag...
Ti dobro znas, biseri u mom oku ne poticu od kapi
vec od uplasenih svitaca koji ti vise ne pripadaju...
Rukama sada gutam prazninu dok tisina postaje bodljikava...
kao noc usamljenog vojnika...
Prst sudbine... ili dva i po prsta sudbine???
Dvije jednake zvijezde nisu li najudaljenije???
U praskozorje kad nas vise ne bude
ostace samo milion pahulja vrelog snjega na vrsku granate...
I mjesec je svjestan da postoji jos samo dok pliva na povrsini vode,
kao posljednji camac u posljednoj noci,
a srebrni trak rijeke u njegovom oku je samo mac sudbine
koja ga dijeli na pola...
Zatvori vrata,
iza crvene zavjese je i crvena svjetlost...
manje crvena, a
ja iza nje ucim da zaboravim....
U svijetu slavuja i cvrcaka osim krvi postoji jos pjesma,
nemoj nikad BAR to da zaboravis,
ostalo je uglavnom nevazno..
Mali moj svicu, ciji mrak nocas cinis blagim...
Kokica
Super Beba
Pridružio: 20 Mar 2009
Poruke: 665
Lokacija: Ni na nebu ni na zemlji
Poslao: Pet Jan 08, 2010 11:38 pm
U NOCI PUNOG MJESECA
Nocas sam samo leptir
koji u mljecnom putu tvoje kose
glumi medonosni cvijet.
I malo mi je ove moje prasume
u kojoj poput nacetog vrganja
starim u svjetlosti.
Samog me nema
pa mi se i sjenka uvukla u kamen
po kojoj gmize mjesecina,
poput miholjskog gustera
umanjena za najveci dio mene,
koji sada negdje s tobom suska
po bojama jeseni koja se razliva.
Noc je punog mjeseca,
moja mjeseceva djevojcice,
pa te ne trazim pod desnim kapkom
gdje povremeno stanujes
i gdje ti je krevet i nocno ogledalo
i duguljasta lampa koju palis pogledom..
nego u krugu sto spaja dvije delte...
Trazim te,
dok se onaj lopov u grudima
koji otkljucava brave koje je vec jednom otkljucao,
divi svojim madjionicarskim rukama
u kojima se kalauz zacas pretvara u ruzu.
Cvrkucu zvijezde u rasparanom sutonu
nad premijerom pozorista iluzija.
Obuci se,
kad sjenke prerastu prazninu
sa pristojne udaljenosti ce mjesec da izviri iza oblaka
da doceka moj znak.
... Jer najjace svjetlo se ipak krije u mraku...
Oprosti
jos samo...
jos samo da u bunar zelja ubacim ovaj zamotuljak od stihova.
Strana 1 od 1
Ne možete pisati nove teme u ovom forumu Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu Ne možete menjati vaše poruke u ovom forumu Ne možete brisati vaše poruke u ovom forumu Ne možete glasati u ovom forumu