Autor |
Poruka |
*DraGaNa*
Beba
Pridružio: 05 Maj 2009
Poruke: 75
Lokacija: Novi Sad
Poslao: Uto Maj 05, 2009 8:57 pm
|
Jednom kad odem
Kad isteknu sati
Jednom kad moram
Ti nećeš ni znati
Jer sudbina stoji između nas …
Osvanuće jutro
Ustaćeš sama
Za sve godine teške
Godine srama …
I bilo gde bilo kad,
Ti si ljubav
Svaka, reč tvoja – ljubav..
To zvoni smrt na moja vrata…
Pozovi me da me nema,
U svakom casu samo mirno cutim.
Govore nesto kako znas
Ja volim svet u kom je zivot kad ga gubim.
I nek' ti je sreca, ma gde postojis,
Ljubavi moja, sto te ne volim.
Strah - ti i ja
Sumnjam da si ikad bio tu, bas stvarno
Reci - dokle
Laz, po stoti put...
Ljubomora u grudima
Gorak je med sa tvojih usana,
Ja zivim tu - tako blizu sna
A tako daleko...
Kao ikona - ti u meni spavas
Ej, kako te volim...
"....Svi su nas mrzeli nek ase ponose....."
"....Luda sam zbog nas......"
i ostale.......negde tamo iznad oblaka....medju andjelima,medju zvezdama....ima jedna posebna zvezda koju slusam,koju gledam,koja mi oplemenjuje dusu,srce otopli....Neverne Bebe.... _________________ "U jedan zvuk stane milion slika,zato je svako ko se bavi muzikom,na bilo koji nacin,veci umetnik od slikara"
|
|
UNDER
Beba
Pridružio: 14 Apr 2009
Poruke: 51
Lokacija: Leskovac,Srbija
Poslao: Sre Maj 06, 2009 4:10 am
|
Jedan od citata koji mi se najvise svidjaju (pored ovoga u potpisu)je deo iz govora braniocima Beograda majora Dragutina Gavrilovića:
"Vojnici! Junaci!
Vrhovna Komanda izbrisala je naš puk iz brojnog stanja, naš puk je žrtvovan za čast Beograda i Otadžbine. Vi nemate dakle da se brinete za živote vaše, oni više ne postoje. Zato napred u slavu!..."
možda nije romantično ili slatko kao brojni postovi iznad,ali...
i da
"Zar za mene nema sreće?Dokle će mi tužno biti lice?Osmehni se meni malo,ej,živote,varaliceEeEeee!" _________________ Dve stvari su beskonačne;Svemir i ljudska glupost...mada nisam siguran za Svemir...
www.under.co.rs
www.myspace.com/undersrbija
|
|
Sarah
Nova Beba
Pridružio: 01 Jul 2009
Poruke: 16
Poslao: Sre Jul 01, 2009 9:26 pm
|
Riječi... spajaju ljude kao mostovi, stvarajući u isto vrijeme između čovjeka i čovjeka nepromostivosti vrlo često dublje od najmračnijega ponora. (M.Krleža)
Rat! To li je,dakle,ta strašna ljudska neman koja iz rodnog kraja,iz gnijezda njihova djetinjstva,istrgne voljenu i poznatu stvar i za sobom ostavi nešto ledeno i tuđe,bez trunke života. (Orlovi rano lete,B.Ćopić)
We come to love not by finding a perfect person, but by learning to see an imperfect person perfectly. (Sam Keen)
“You don't have a soul. You are a Soul. You have a body.” (C.S. Lewis)
Jedna pjesma,još jedna opomena.
Opomena
Čovječe pazi
da ne ideš malen
ispod zvijezda!
Pusti
da cijelog tebe prođe
blaga svjetlost zvijezda!
Da ni za čim ne žališ
kad se budeš zadnjim pogledima
rastajao od zvijezda!
Na svom koncu
mjesto u prah
prijeđi sav u zvijezde.
A.B.Šimić
|
|
sandra
Beba
Pridružio: 01 Maj 2007
Poruke: 57
Lokacija: Novi Sad
Poslao: Pet Jul 10, 2009 11:11 am
|
Kroj
Ukrašću tvoju senku, obući je na sebe i
pokazivati svima. Bićeš moj način odevanja
svega nežnog i tajnog. Pa i onda, kad
dotraješ, iskrzanu, izbledelu, neću te sa sebe
skidati. Na meni ćeš se raspasti.
Jer ti si jedini način da pokrijem golotinju
ove detinje duše. I da se više ne stidim pred
biljem i pred pticama.
Na poderanim mestima zajedno ćemo plakati.
Zašivaću te vetrom. Posle ću, znam, pobrkati
moju kožu s tvojom. Ne znam da li me
shvataš: to nije prožimanje.
To je umivanje tobom.
Ljubav je čišćenje nekim. Ljubav je nečiji
miris, sav izatkan po nama.
Tetoviranje maštom.
Evo, silazi sumrak, i svet postaje hladniji.
Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe
da se, ovako pokipeo, ne prehladim od
studeni svog straha i samoće.
Mika Antić _________________ Htela bih da kupim proleće koje sam prodala u bescenje...
|
|
axiom
Nova Beba
Pridružio: 21 Dec 2007
Poruke: 16
Lokacija: Kula
Poslao: Pet Okt 02, 2009 10:29 pm
|
Paradoks našeg vremena
Paradoks našeg vremena je da imamo veće zgrade,
ali kraće živce; šire puteve, ali uže vidike;
trošimo više, a imamo manje;
kupujemo više - uživamo manje;
Imamo veće kuće, a manje porodice;
više udobnosti, a manje vremena;
imamo više diploma, ali manje razuma;
više znanja, a manje rasuđivanja;
više stručnjaka, a još više problema;
više znanja u medicini, a sve manje zdravlja.
Pijemo previše, pušimo previše, trošimo nepromišljeno,
smejemo se premalo, vozimo prebrzo, olako se ljutimo,
prekasno ležemo, ustajemo umorni, čitamo nedovoljno,
gledamo TV suviše. Molimo se retko.
Uvećali smo naše posede, ali smo umanjili naše
vrednosti. Previše pričamo, premalo volimo, prečesto
mrzimo. Naučili smo kako da preživljavamo, ali ne i kako
da živimo. Dodajemo godine životu, ali ne i život godinama.
Putovali smo na mjesec, a problem nam je otići preko ulice i
upoznati novog suseda. Zagospodarili smo vanjskim prostorom,
ali ne i unutrašnjim. Napravili smo velike, ali ne i bolje stvari.
Očistili smo vazduh, a zagadili dušu.
Razbili smo atom, ali ne i naše predrasude.
Pišemo više, ali učimo manje. Planiramo više, ali postižemo manje.
Naučili smo žuriti, ali ne i čekati. Imamo višu zaradu, ali i niži moral.
Imamo sve više hrane, a sve smo više nezahvalni.
Gradimo jače kompjutere sa većom memorijom,
ali mi razgovaramo sve manje i manje. Težimo više kvantitetu,
a zaboravljamo na kvalitet.
Ovo su vremena brze prehrane i spore probave;
velikih ljudi, a malih karaktera; brzih zarada i površnih odnosa.
Ovo je vreme mira u svijetu, a rata u kući.
Vreme mnogo dokolice, a malo uživanja.
Vreme raznovrsne hrane i loše ishrane.
Sve je manje finansijskih problema u braku, a sve više razvoda;
sve je više luksuznijih kuća, ali i podeljenih domova;
ovo su dani brzih putovanja, oskudne odeće i niskog morala;
sve debljih ljudi, i tableta koje mogu sve - da te oraspolože, otupe ili ubiju.
ZAPAMTITE! Provedite što više vremena s vašim voljenima, jer oni neće biti večno pored vas. Recite poneku ljubaznu reč onome ko vas odozdo gleda sa strahopoštovanjem, jer će ta mala osoba uskoro odrasti i otići. Setite se dati topao zagrljaj onome kraj vas, jer je to jedino blago koje možete dati svojim srcem, a ne košta vas ništa. Setite se reći “Volim te” vašem partneru i vašim voljenima, no najviše od svega iskreno mislite tako. Poljubac i zagrljaj će izliječiti svaku povredu ako dolaze duboko iz srca. Setite se držati se za ruke i cijeniti trenutke kada ste zajedno, jer jednoga dana te osobe neće biti tu.
Nađite vremena da volite, nađite vremena da razgovarate, i nađite vremena da podelite vaše dragocene misli sa drugima.
Smejte se često, dugo i iskreno. Smejte se dok ne izgubite dah. Suze se događaju. Izdržite, odbolujte, preživite. Recite ljudima koje volite da ih volite, u svakoj prilici, jer život se ne meri brojem udisaja koje udahnemo, nego trenucima koji nam oduzmu dah.
Ovaj tekst je napisao američki stand-up komičar Džordž Karlin nakon smrti svoje supruge.
|
|
Nash Duke
Napredna Beba
Pridružio: 30 Jan 2008
Poruke: 423
Lokacija: Na putu za nju
Poslao: Ned Okt 11, 2009 10:04 pm
|
Хм, да...живимо у времену парадокса.
А један је аксиом: Само нам је љубав потребна!
|
|
unfaithful babe
ZASLUŽAN ČLAN
Pridružio: 28 Jun 2007
Poruke: 1378
Lokacija: Kanada
Poslao: Pon Okt 12, 2009 5:05 am
|
Nesh Duke, Slazem se u slovo!
I tek primijetih Sandrin post - KROJ - jedna od mojih omiljenih pjesama ikad napisanih:
"Ljubav je čišćenje nekim. Ljubav je nečiji
miris, sav izatkan po nama.
Tetoviranje maštom...
Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe
da se, ovako pokipeo, ne prehladim od
studeni svog straha i samoće." _________________ *Ko zna glasove misli, retko kada se oglasi glasom govora.
Ljudi se poštuju rečima, a vole ćutanjem.*
|
|
Brankica
Super Moderator
Pridružio: 02 Sep 2007
Poruke: 1709
Lokacija: I. Sarajevo
Poslao: Pet Okt 30, 2009 1:46 am
|
OČAJ OD NANE.
Nije ovo nikakav početak,ali počeću.Zvala se.Bila je kći nekog oficira,poštara ili žejezničara,neke uniforme u svakom slučaju.Sjećam se da je nedeljom prolazila šetalištem držeči svojom tankom bijelom rukom neku ruku koja je baš znala šta hoće,i koja je bila obucena u rukav nekakve uniforme.Mislim da se doselila prije rođenja.Rodila se tek kasnije.Dugo nisam znao ništa o njoj.Slučajno sam je vidio petnaest godina nakon rođenja,a dvadeset nakon što se doselila.Ponedeljkom je -nikada to neću zaboraviti-oblačila bijelu haljinicu prepunu nekakvih šljokica,nekakvih čipkica,nekakvih volančića i ostalih deminutiva.Imala je petnaest godina a ja sam kao i obično, imao trideset.Stavovala je u sivoj zgradi na čijoj fasadi bješe natpis,nekakva nečitka firma,nešto kao M.PET OVIĆ& S NOVI.Samo mi je to ostalo u sjećanju.I to da je svirala klavir,sudeći po tome nije bila kći željezničara već oficira.Oficiri vole vojnu muziku.Možda je bila kći nekog oficira koji je mnogo putovao željeznicom.Tako,neka bude tako.
Imala je prekrasne oči.Pričali su mi da su prekrasne.Ja nikada nisam smogao hrabrosti da je pogledam u oči.Imao sam dvojicu ili trojicu prijatelja,veoma smelih momaka,oni su mi pričali sve:i to da nedjeljom oblaci bijelu haljinu,da ima mladež na bradi,da ima plave oči.Ne bih sada,da im nisam vjerovao,smio sa sigurnošću tvrditi da je uopšte imala oči.A opet,njene su mi oči mnogo
značile.Naši susreti?Nisam siguran u pogledu naših susreta.Treba biti ja,pa sve to nazvati susretima,a to je prilično teško.Viđao sam je rijetko:uvijek nedjeljom,samo u snu,uvijek s leđa.Srijedom sam,ne znam zašto,najčešće srijedom ,sanjao da je nedjelja i da ona dolazi s kraja neke druge ulice koju ću kasnije vrlo često pominjati u svojim pricama.Ja bih,u snu naravno,stajao ispred poslastičarnice,čekao je posmatrajuci kroz trepavice njenu siluetu,a kada bi mi se približila,ja sam kukavički obarao pogled.Pa,ipak,ti su mi susreti mnogo značili.U to vrijeme,ako je to neke utjeha,snovi su bili malo stvarniji.
Da li sam je voljeo?Da!Potvrdno.Šta sam joj govorio?Sa pristojne udaljenosti,u snu razumije se.Nešto jesam.Ne treba sumnjati da su to bile gluposti.Nešto u kratkim is pre ki da nim re če ni cama.Zadihanim.Šta li sam to mogao govoriti?Sadržaj kratkih is pre ki da nih rečenica je,nažalost,zaboravljen.Zauvijek.Možda sam joj govorio...
Ne,nije to.Vidjelo se,od prvog dana se vidjelo da će otići.Pravio sam se da to ne primjećujem.Sve to nije važno.To se dogodilo davno i već je zaboravljeno.Drugo nešto neću zaboraviti:bijelu haljinicu i popodne u koje je,zaista,otišla.Neću to zaboraviti ni kada umrem.Sjedio sam i pio čaj.Onda je došao neko,bilo ko od trojice mojih prijatelja,i tiho mi šapnuo da je njen otac oficir dobio prekomandu,da je njen otac željezničar otputovao daleko-za uniforme se uvijek nađe neki dalek i glup posao-i da su svi ti očevi poveli i nju sa sobom.Izustio sam samo jedno kratko:Oh!Najednom je to O iz oh zatreperilo nad čajem obrazujući kineski ideogram O-SHAY koji se poslije kratkog vremena kondezovao u OČAJ,a odmah potom u očaj,opori očaj od nane.
"Peking by nigiht"
(Svetislav Basara) _________________ ...čarolija...baš kao nekada...a ti si kao ja...skrivaš suze iza oblaka..
|
|
Brankica
Super Moderator
Pridružio: 02 Sep 2007
Poruke: 1709
Lokacija: I. Sarajevo
Poslao: Uto Jan 19, 2010 10:53 pm
|
...Ipak,nisam odustao od lutanja.Ono je,uostalom,uvijek bilo dio moje osobnosti.Uvijek sam lutao.Nisam znao ostajati.Ni u gradovima,ni u vlastitoj kući.
Uvijek me je je cesta mamila svojim nepredvidivim krajevima.Zvala me je kao Kirka.
I zavodila.Danas sam ovdje, a sutra u posve nepoznatoj plaveti.Danas sam,eto,u Los Andjelesu,tu,samo nekoliko ulica od dugih pješčanih plaža Tihog okeana,a suta u mirnim lukama brijunskog otočja,gdje visoka tvrdjava Minor čeka da na njenim starim drvenim jarbolima podignemo novu zastavu još jedne Uliks sezone.
Meni se još uvijek plovi.Meni se još uvijek putuje.Svijet je tako prokleto malen!
"Do posljednjeg daha" - Rade Šerbedzija. _________________ ...čarolija...baš kao nekada...a ti si kao ja...skrivaš suze iza oblaka..
|
|
ERROR 404
Beba
Pridružio: 06 Maj 2009
Poruke: 53
Lokacija: Sarajevo
Poslao: Čet Jan 28, 2010 3:24 pm
|
Mi vjerujemo da smo povrijeđeni ako nam nije uzvraćena ljubav. Ali to nije ono što nas boli. Bol počinje kada ne dajemo ljubav. Mi smo rođeni da volimo. Može čak da se kaže da smo mašine za ljubav. Mi istinski postojimo tek kada dajemo ljubav. Svijet nas tjera da vjerujemo da mi zavisimo od tuđe ljubavi. No to je pogrešno uvjerenje i uzrok većine naših problema. Istina je da mi zavisimo od toga da li dajemo ljubav. Ne radi se o tome šta dobijamo zauzvrat, nego o tome šta dajemo unaprijed.
Alan Cohen
|
|
Kisa87
Nova Beba
Pridružio: 24 Jan 2010
Poruke: 4
Poslao: Čet Jan 28, 2010 5:37 pm
|
Ljubav ne poznaje srednji put-upropasti ili spase coveka. Viktor Igo _________________ Sve godine koje imam
menjam ih za noc na zemlji
gde god krenem vidim samo
crno – beli svet oko sebe
|
|
Brankica
Super Moderator
Pridružio: 02 Sep 2007
Poruke: 1709
Lokacija: I. Sarajevo
Poslao: Čet Jan 28, 2010 8:34 pm
|
ERROR 404 ::Mi vjerujemo da smo povrijeđeni ako nam nije uzvraćena ljubav. Ali to nije ono što nas boli. Bol počinje kada ne dajemo ljubav. Mi smo rođeni da volimo. Može čak da se kaže da smo mašine za ljubav. Mi istinski postojimo tek kada dajemo ljubav. Svijet nas tjera da vjerujemo da mi zavisimo od tuđe ljubavi. No to je pogrešno uvjerenje i uzrok većine naših problema. Istina je da mi zavisimo od toga da li dajemo ljubav. Ne radi se o tome šta dobijamo zauzvrat, nego o tome šta dajemo unaprijed.
Alan Cohen
_________________ ...čarolija...baš kao nekada...a ti si kao ja...skrivaš suze iza oblaka..
|
|
Kokica
Super Beba
Pridružio: 20 Mar 2009
Poruke: 665
Lokacija: Ni na nebu ni na zemlji
Poslao: Čet Jan 28, 2010 11:54 pm
|
ERROR 404 ::Mi vjerujemo da smo povrijeđeni ako nam nije uzvraćena ljubav. Ali to nije ono što nas boli. Bol počinje kada ne dajemo ljubav. Mi smo rođeni da volimo. Može čak da se kaže da smo mašine za ljubav. Mi istinski postojimo tek kada dajemo ljubav. Svijet nas tjera da vjerujemo da mi zavisimo od tuđe ljubavi. No to je pogrešno uvjerenje i uzrok većine naših problema. Istina je da mi zavisimo od toga da li dajemo ljubav. Ne radi se o tome šta dobijamo zauzvrat, nego o tome šta dajemo unaprijed.
Alan Cohen
Mhm...Svaka mu je zlatna... Uh...
|
|
Brankica
Super Moderator
Pridružio: 02 Sep 2007
Poruke: 1709
Lokacija: I. Sarajevo
Poslao: Uto Mar 16, 2010 12:57 am
|
Lagano umire onaj koji ne putuje, onaj koji ne cita,
onaj koji ne sluša muziku, onaj koji ne nalazi zadovoljstvo u
sebi.
Lagano umire onaj koji uništava vlastitu
ljubav, onaj koji ne prihvaca pomoc.
Lagano umire onaj koji je pretvoren u roba
navika postavljajuci sebi svaki dan ista ogranicenja,
onaj koji ne mijenja rutinu, onaj koji se ne usuduje odjenuti u
novu boju, i ne prica s onima koje ne poznaje. Lagano umire
onaj koji bježi od strasti i njenog vrela emocija
onih koje daju sjaj ocima ili napuštenim srcima.
Lagano umire
onaj koji ne mjenja život kad nije zadovoljan
svojim poslom ili svojom ljubavi, onaj koji se ne želi odreci svoje sigurnosti radi
nesigurnosti, i koji ne ide za svojim snovima;
onaj koji sebi nece dozvoliti niti jednom u svojem životu
da pobjegne od smislenih savjeta....
Živi danas! Riskiraj danas! Ucini danas!
Ne dozvoli lagano umiranje....
Ne zaboravi biti srećan!
P. Neruda _________________ ...čarolija...baš kao nekada...a ti si kao ja...skrivaš suze iza oblaka..
|
|
ERROR 404
Beba
Pridružio: 06 Maj 2009
Poruke: 53
Lokacija: Sarajevo
Poslao: Pon Apr 26, 2010 1:01 am
|
- Nije tačno rečeno da je svaki čovek kovač svoje sreće; tačno je,
naprotiv, da je čovek uvek sam kovač svoje nesreće... Ako su sreće
slučajne, nesreće nisu slučajne. Za svaku našu nesreću kriva je ili
naša lakoumnost, ili naša gordeljivost, ili naša glupost, ili naš
porok... Zato čovek kroz ceo život čini sebi samom više zla nego
dobra. što uspemo svojom pameću, pokvarimo našom ćudi; ali što
uspemo našom dobrotom, upropastimo našim porocima; i, najzad, što
postignemo svojom mudrošću, izgubimo našim temperamentom.
JOVAN DUČIĆ
------------------------------------------------------------------
Te noći sam joj oćutao najlepše reči koje znam...
Jednom je rekla da bi sve dala da čuje to što oćutim, i otkrio sam joj tajnu o starom drvetu koje raste na ničijoj zemlji između devet salaša, u fantazmagoričnoj oazi koja se u Sahari žita priviđa samo onda kada se to njoj prohte, tako da ni najprefriganijim geometrima nikad nije pošlo za rukom da je osvoje svojim instrumentima...
I tako, obično u nekoj vedroj noći, roj Neizgovorenih Reči nepovratno odbegne iz košnice misli i u potrazi za novim mestom sumanuto pokušava da otkrije prečicu do najbližih zvezda, ali zna se, još niko sem prevejane skitnice Pogleda nije uspeo da dospe do Tamo...
I onda, pred zoru, kad posustalo krenu da se stropoštavaju, Vetar probere najlepše, podmetne pod njih svoje paperjaste uvojke, kao jastučiće, i nežno povuče finu četku te velike krošnje kroz svoje kose...
I Neizgovorene Reči ostaju da trepere u lišću starog drveta zauvek, rekoh joj, kao miris tvoje kose na mom češljiću od jantara...
"Zauvek?", pitala je uplašeno...
O, ne, ispravih se, izvini, zaboravio sam da "zauvek" ne postoji...
Jednog dana, dakako, strovaliće se i to stablo, oprljiće ga Oluja šenlučeći gromovima nad ravnicom, složiće se kao kula od karata pod teretom Neizgovorenih Reči, ili polegnuti tiho i neprimetno, kao kazaljke na tri i petnaest, ko će ga znati?
Ali naići će čerga tog leta, i to ne Mečkari ili Džambasi, ni Gatari ni Korpari, nego Veseli Svirači Tužnih Očiju, praćeni crnim kosovima iz visokih Prekodonskih stepa, i još izdaleka, uspravivši se u sedlu, primetiće u gustoj travi naročitu račvastu granu boje majskog sumraka, od koje bi se mogla izdeljati odlična viola?
I, više nego dovoljno godina kasnije, možda nečija, možda proseda, možda bez ikoga, ti ćeš ugledati belog leptira na jorgovanu, i širom otvoriti prozore mameći ga da ti sobu opraši polenom i prolećem. A ulicom će prolaziti mali Cigan sa violom, videćeš samo drozdovo pero na šeširu kako promiče za šimširom, i začućeš Neku Staru Dobru Nepoznatu Pesmu, koju prvi put slušaš, a godinama je znaš...
I zaplakaćeš, istog časa...
I najzad shvatiti kako sam te voleo.
Đorđe Balašević
|
|
Brankica
Super Moderator
Pridružio: 02 Sep 2007
Poruke: 1709
Lokacija: I. Sarajevo
Poslao: Uto Apr 27, 2010 10:41 pm
|
Ništa bez Balaša...
Obožavam tu knjigu,kupila sam je na jednom sajmu ,prije par godina i sjećam se da se ja pročitala u gotovo jednom dahu. _________________ ...čarolija...baš kao nekada...a ti si kao ja...skrivaš suze iza oblaka..
|
|