Neverne-Bebe.com forum

<< Nazad na Neverne-Bebe.com

Neverne-Bebe.com forum » Novosti » PR ćoše :)

Ovaj forum je zaključan i ne možete menjati teme ili odgovarati
Autor Poruka

Marijana R

PR menadžer

Pridružio: 27 Apr 2008

Poruke: 2528

Lokacija: Kuća za spas


Poslao: Čet Dec 08, 2011 11:49 pm

Odgovoriti sa citatom

"OSTALI SU DANI BEZ NAS"

osvrt na dan stvaranja spota "Kuca za spas"

****************************

U vrtlogu cudnog vremena u kome zivimo a u kome obican covek ima sasvim malo otklona do svega ruznog sto ga okruzuje, mogucnost da se makar na dan izopstite na neko skrovito mesto gde necete misliti ni na sta osim na emocije i lepe stvari, gledati lica dragih prijatelja i ucestvovati u necemu sto ostaje iza Vas, svakako je ravna svojevrsnom blagoslovu.
Ova recenica, sa malo ili vise varijacija, predstavljala je nepodeljeno misljenje apsolutno svih od skoro stotinu ljudi koje smo, svakog iz posebnog i opravdanog razloga pozvali na snimanje spota za pesmu “Kuca za spas”. Ali, da krenem od pocetka…
Proslo je vec vise od cetiri I po godine od albuma “Iza oblaka”, vise od godinu dana od spota za “Uzmi boje”, trebalo je krenuti dalje i konkretno odgovoriti na gomile mejlova i poruka fanova sa pitanjem “KAD CE, KAD CE…?”

Posle jednogodisnjeg danonocnog rada na novim pesmama, mnogo ljubavi ali i miliona sitnih kapi znoja utkanih u svaki stih, notu, odsvirani ton, emocija koju je “Kucica”, kako smo je od milja interno prozvali izazivala kod svih koji su imali priliku da je cuju cak i u demo verziji, sama je, prosto, od pocetka govorila da je sledeci spot koji ce Vas sve uvesti u novi album – njen.
Neke dileme su postojale ali nekih jednostavno nije bilo. Milan zeli da ovim albumom i u audio i u video produkciji zesce pomeri neke standarde, to su svi koji su na bilo koji nacin ucestvovali u realizaciji dela “PRASTAM” kristalno cisto znali. I nisu pitali previse. Sve je, dakle, moralo biti onako kako treba da bude, onako kako perfekcionisti zele i onako kako samo najuporniji mogu da izguraju.

Necu vas opterecivati tehnickim detaljima – od onih ko ce organizovati nosenje stolova i stolica ka italijanskoj taverni, ko ce voziti retro byke, ko ce crtati deci kredom poligon za skolice a ko ce bosonogoj Jeleni na zubato hladnih 12 stepeni poslednjeg oktobarskog dana prineti stiropor da na njega stane bar minut nakon plesa po kao smrt hladnom kamenom plocniku fontane…

Dan je od samog jutra tekao kao na traci, zacudjujuce, sasvim neverovatno glatko za bilo kakva visokobudzetna snimanja koja se po pravilu neizbezno odlikuju nervozom, pojacanom tenzijom, visesatnim kasnjenjima karakteristicnim za snimanje bilo cega sa tolikim brojem ljudi. Mozda je kljuc upravo u tome sto su sa nama zaista bili nasi prijatelji, braca, sestre, deca clanova benda, citave porodice... Uzivali smo u nepotizmu tog dana iz sve snage deleci istu misao, na neki velicanstven nacin osecajuci da pravimo nesto veliko sto ce zadiviti ljude, najeziti ih, ponuditi im da se u bar cetiri minuta podsete gde su, ako su, i zasto, prodali ljubav. Prosto – tog dana na setu nije bilo zalutalih, niti onih pozvanih po zadatku.

Ekipa je vec oko 8 pocela sa snimanjem prvih kadrova. Nas vec tesko zamenljivi multipraktik - pravi zivi naucnik koji najlepse i najemotivnije na svetu svira akusticnu gitaru, kada treba jednom rukom svira trubu, drugom perkusije a u ostatku vremena producira album, Andreja, prvi je “overio” rimske plocnike. Dok je Cvele budno pratio kako se stvar odvija, vec su se pripremali Aleksej i Marija i to za neke od najautenticnijih scena u spotu, definitivno. Da, oni su par koji je svojim licima najslikovitije odigrao film koji je Milan zeleo da sazme u reci ove pesme. I morate mi verovati da su se prvi put videli tog jutra. Hvala im oboma od srca - kada ih covek gleda tako lepe, mlade, urbane a prirodne i potpuno neisfolirane, prosto pomisli da za nas jos nije sve izgubljeno.

Jedno od prvih iznenadjenja koje je u startu mnogima nateralo suze na oci od smeha priblizavalo se u nekakvom mnogoletnom izandjalom mantilu…Rekoh, samo u startu… Vlajko je savrseno odigrao ulogu nekoga ko nije samo izgubio ljubav, u njegovim ocima i na njegovom dlanu se jednostavno trazio spas ali njega, bar u ovom spotu, nije bilo… Naravno, njegov dobri duh bodrio je ostale do kraja.
Za to vreme svojim zlatnim rukama nasim devojkama su se bavili Aksentije, Gaga i Jelena, zaduzeni za frizuru i sminku. Tada jos nismo imali predstavu kako ce izgledati… Zato im sada na ovaj nacin cestitam i zelim da zahvalim jer se njihovim poslom danas bave mnogi ali samo su neki ipak - majstori.
Partija saha izmedju Milana i Baneta iz grupe NAYA metaforicki je kasnije odredila sudbine pozicije svih junaka ove price. Potez crnih – “…izgubili smo ljubav”, potez belih “ mozda ce jutro da nas budi…” Figure su na kraju zavrsile na plocniku – setite se samo koliko puta ste potpisali predaju i posle se kajali sto ipak niste odigrali drugacije?

A onda se iza rusticnih stubova pojavila Jelena, valjda nikada lepsa, kao upravo isetala iz “Dorucka kod Tifanija”, u savrsenoj haljini i mantilu koje su za nju skrojili nasi prijatelji iz Modne kuce LUNA iz Pozarevca. Nije bilo onoga ko nije zanemeo dok se formirao pocetak price… “…I sve vise je hladno…”

Slikovitu zivost trga nesumnjivo su donela nasa deca, bebe Nevernih beba: Iva, Nina, Djole, Petar, Strahinja, pa Kaja, Igor, Jana, Sofija, Emilija, Balsa, Andrija… Bilo ih je jos, i srecni smo sto sada mozemo da ih u ovoj ulozi gledamo stalno, i kad hocemo. Ostace svedocanstvo ne samo jednog vremena i trenutaka koji ce proleteti vec i mnogo toga vise.
Nasa verna senka i prijatelj Carli nenametljivo je pokusavao da sarmira Sanju poklanjajuci joj cvet a nase drugo iznenadjenje, Kebac, potpuno se uziveo u ulogu i stav italijanskog konobara, na usluzi Randji i Starom (NAYA), Gruji i Slavku, Sonji, Katarini, Peri i Nemanji…

I onda opet – pozitivni sok. Evo Tijane! U crvenom kaputicu, sa beretkom, uz svu svoju harizmu koju seje u kom god pravcu da pogleda, vrtoglavo dugih nogu, odlazi u svoj atelje da proba da naslika bol na Jeleninom licu koji samo ovlas pogleda dok ona u drugoj LUNINOJ odevnoj kombinaciji, potpuno bosa, poput neke izgubljene princeze gazi vec spomenuti prehladni kamen rimske fontane. Uzdah odusevljenja oteo se bukvalno svima kada su beli droperi ( golubovi ) naseg prijatelja Zvonka Perge po komandi najpre sleteli na Jelenine dlanove, a onda i odleteli. Valjda tamo gde i ljubav.

Scene su se nizale jedna za drugom i vec je sa dolaskom mraka bio pripremljen Tijanin atelje za scene slikanja za stafejalem i sa violoncelom, njeno prirodno okruzenje… Slike koje vidite u spotu slikala je upravo ona, takodje nocima ne spavajuci, zeleci da Jelenin lik naslika sto vernije. Kazite da li je i uspela? O emociji koju je donela nema svrhe pricati, ima sve na linku sa spota…
Treba da spomenem svakako Zlaju i Dimeta, posebno zahvaljujem na pomoci nasima Peri i Vladi (Kelji), Sonji i njenim drugarima, Sceki koji nije hteo da sa nama putuje u Rim ali sam je kriv, nasim fotografima Juliji, Saletu Lancia88 i Zvonku, ekipi sa Vedadom na celu, Ljilji, Gagi, Snezi, Ivani, Tijani… Molim da se ne ljute neki ako sam ih zaboravila, svako nosi svoj delic magije pod imenom “Kuca za spas” i to je valjda jedino i vazno…

Neverne bebe idu dalje i ovo je samo pocetak nastavka price koju cemo, nadamo se, ziveti zajedno dok god Vi to budete zeleli i dok god bude bila prisutna radost stvaranja za nekoga ko sve ovo ume da razume.

Oduzih, sad idem jos jednom da pogledam spot.
_________________
" ... zivot bez Tebe ... si TI ... "

Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku

Marijana R

PR menadžer

Pridružio: 27 Apr 2008

Poruke: 2528

Lokacija: Kuća za spas


Poslao: Pon Jan 09, 2012 12:45 pm

Odgovoriti sa citatom

Epizoda "ODBROJAVANJE", januar 2012., dan iza Božića...

********************************


Listam tako stranice foruma i naše oficijalne Facebook stranice i u jednom trenutku pomislim, priznajem, mimo volje... Neće valjda fanovi misliti da smo pomalo neozbiljni? Odužilo se, i to zaista.

Jelena, Milan i Andreja prvi put su sa tekstovima za demo snimke pesama ušli u septembru 2010.godine. Sećam se toga jasno kao dan, i ne mogu da verujem koliko je vremena prošlo otkako smo prvi put čuli obrise "Kuće za spas", pa onda samo muziku za sada naslovnu "Praštam"... Tada još nismo znali da će Vlatko sa zadovoljstvom odsvirati svoj solo sa do sada nikada odsviranim deonicama za "Dan tvoj". Stiže u studio na gostujuće (potpuno vanzemaljsko) sviranje basa naš prijatelj Dragan Ivanović, priprema se za svoj pečat rimejka "Kraljice" i priča... "Bio sam u Kotoru, sećam se, samo ne znam tačno koja godina je bila, imao sam neku curu u koju sam jako bio zaljubljen i žurio sam da vratim lanac na bicikl koji mi je spao, sav zamazan. More, nebo, miriše sve... Čujem, sa radija nešto dopire. Čekaj! Što je ovo, ljudi moji? Kakva je ovo pjesma? Ovo je umjetnost. I sada, kad god je čujem, vratim se direktno u taj trenutak, ona me tako nosi u neko vrijeme koje se neće vratiti".

Ostale priče koje svaka pesma priča za sebe ispričaću Vam kada album izadje. Kako je Vanna pustila mašti na volju u improvizacijama a prisutni slušali otvorenih usta, kako je Milan na već gotov raspored pesama jednog dana došao i niotkuda doneo pesmu pisanu namenski za Tijanu, (nastalu za jednu noć), pustio demo uz akustaru u kolima pred dalji put na jedan od koncerata. Čitav bend je stajao i dugo nije mogao u tišini da se pomeri... Kako je Jelena usred mrkle noći osetivši potrebnu emociju budila ostale da se ide u studio - kupovala se " 3 u 1" u jedinoj živoj radnji na Autokomandi da pomognu misiji...

I još mnogo, mnogo toga.

O Milanovom profesionalizmu je rečeno dosta pa ne bih da se ponavljam. Taj čovek posle skoro godinu i po dana i dalje preslušava, preslušava, pomera, podiže, spušta, pa opet preslušava, svaki nanomilimetar hiljadu puta mrdne i vrati ga nazad. U pripremi ovog ( kako se to popularno kaže ) projekta, uz sve one koji su sa bendom i uz bend godinama, radili su i neki novi ljudi koji su se našli u čudu, i svojim pogledima govorili da možda nije baš potpuno svoj. Baš pre neki dan ekipa se vozila nekih pedesetak i više kilometara van grada u njegovoj čvrstoj nameri da se realizuje jedna od fotografija za omot albuma. Hteo je boju neba kakvu je zamislio, hteo je jedan ambijent kakav se po njemu jedino uklapao u poruku koju želi da pošalje, hteo je da jedno drvo bude baš takvo kako je i uslikano nasred jednog puta za nigde.

Znate, dragi prijatelji, ovo je jedan od plastično opisanih razloga zbog čega smo album najavljivali za septembar, pa za malo kasnije, pa za decembar... Sada za januar. Zaslužujete najviše i najbolje i to ćete i dobiti. Pored Vas, kako bi Milan rekao, duguje to i talentu, ali i onome ko je za talenat i njegovu raspodelu zadužen. I sve mimo toga bi bilo... Bezveze.

Svi smo mi samo mali šrafovi u ovoj mašineriji jednog velikog umetnika koji i dalje mašta život kroz muziku i ne želi drugačije. I svi, bez izuzetka, sada osećamo da smo učestvovali u gradnji nečega velikog, nekakve planinčine kojoj smo, možda, ako uopšte jesmo, pridodali po kamenčić. Iznad svega se osećamo ponosno. Sad već skoro da živimo za dan kada će se cd pojaviti u izlozima i na rafovima. Nemojte ga tražiti na torentima. Greh je! Morate imati u rukama cd, ne zbog novca i prodaje, to je odavno već zanemarljiva i prevazidjena kategorija, nažalost... Jedino tako ćete u komadu odgledati ovaj film, bez daha i bojazni da ćete propustiti neki delić, jedino tako ćete ovu knjigu teško ispustiti dok je ne predjete nekoliko puta. Još samo koji dan...

Znali smo već u toku stvaranja da ide nešto veliko, ne samo za ove prostore. Jer, uz svo i puno poštovanje svih koji se njome bave ili to pretenduju, malo je ovde, oko nas - muzike. Reakcije ljudi do čijeg mišljenja nam je stalo to samo potvrdjuju i daju dodatno onu finu tremu u stomaku, kao pred neki teži ispit, nevezano za to koliko ste spremni. Već spomenuti Dragan Ivanović, još kada pesme nisu bile ni blizu završnog glanca, izrekao je čuvenu rečenicu koja na latinskom glasi "Margaritas ante porcos". Bojim se da ne zvuči pregrubo, za one koji ne znaju, ima veze sa biserima i svinjama. Dragan je, naravno, mislio na ukupnu klimu i okruženje, podneblje i sve oblike užasa i primitivizma u kojima živimo i kojima smo izloženi i ovu muziku, našu malu oazu usred svog tog ludila. Iako nas je ova rečenica uzdrmala, nismo, naravno, imali dilemu da će svaki biser odavde ipak naći svoju školjku tj. dovoljno mesta na koja će moći da se smesti. I neka, neka svako radi svoj posao, sve to tako i treba. U mulju i djubretu i svaki biser će zasijati još jače.

Potpuni, završni mir dale su nam reakcije ljudi koji nesumnjivo razumeju ono što Neverne bebe žele da kažu svojom muzikom a to nam zapravo i jeste najbitnije. Radost i neskrivena emocija, pored ostalih, i našeg Predraga Damnjanovica, nekoliko divnih Bozicnih sati simbolično provedenih sa Abelom na mestu gde se citava ova bajka stvarala, sms poruke, mejlovi...

Imamo mi za koga da strpljivo brusimo ove bisere i nežno im nanosimo sjaj. O, da.

Pre neko veče, usred praznika, pisali smo završne tekstove i zahvalnice koje će se naći na omotu.


Još samo koji dan.
_________________
" ... zivot bez Tebe ... si TI ... "

Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku
Ovaj forum je zaključan i ne možete menjati teme ili odgovarati 
Strana 1 od 1


Prikaži poruke iz poslednjih:   
Skoči na:  


Ne možete pisati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete menjati vaše poruke u ovom forumu
Ne možete brisati vaše poruke u ovom forumu
Ne možete glasati u ovom forumu

eXTReMe Tracker