Neverne-Bebe.com forum

<< Nazad na Neverne-Bebe.com

Neverne-Bebe.com forum » Konkursi » Konkurs za najbolji pisani rad - pristigli radovi

Ovaj forum je zaključan i ne možete menjati teme ili odgovarati
Autor Poruka

konkurs

Admin konkurs

Pridružio: 17 Maj 2007

Poruke: 26


Poslao: Sre Dec 17, 2008 9:03 pm

Odgovoriti sa citatom

sifra: stendal

Vidiš li ove reči?
Koštaju nas zaborava.
Zato ti pišem stihovima da postanu lepši večnosti...
Neshvatljiva reč otela se mreži misli i zaustavila se u pukotini srca,
napravljenoj nežnim zvucima tvoga glasa...
I od tada ti pišem...
To je moja kletva, beseda i nada.
Pisaću ti uvek i burno i jako,
davaću srce na hartiji mrtvoj.
Živeću k'o ptica dok leti, dok pada,
sve za ljubav nekog što se i ne nada
da u svakoj noći
i mladoj, i krtoj,
utehu mi pruža k'o tužnom balada...
Ovo je pesma koja samo reči ima,
a zvuk je potreba koju traži rima.
Daleko lutao je zatečeni stih,
preko gluvih nota i ne nađe ih.
Baš kad pomisli da zagubila se nada,
nežna i neverna sva obuze ga tada
melodija starih vekova i novih snova,
ljudi večnih i velikih do krova.
Nisu uobrazilja moja sve reči ove,
uspavanka je tvoja pesma za nemire moje...
Uteha je neverna tvoja nada
za sneno srce dok stvarajući strada.
Jer nedostojan je svaki moj stih pred tvojim,
ali pesnik sam i kao umetnik postojim...
Zato delo svoje tebi dajem,
da bar nečim sličnim u tebi trajem.
Neverno ga za sebe s poštovanjem veži,
jer jedino neverstvu tvom moje srce teži...

Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku

konkurs

Admin konkurs

Pridružio: 17 Maj 2007

Poruke: 26


Poslao: Sre Dec 17, 2008 10:43 pm

Odgovoriti sa citatom

Sifra: Broken heart

Ovo je pjesma za koju rijeci ne postoje…

Sad gledam u Tebe a vidim samo sjenku.

Bacismo lako bogatstvo moje i Tvoje

Niz mutnu i brzu zivota svojih rijeku.



Volio sam Te,i nijesam bolje znao...

Sad samo bol slijepe mi dane truje.

U rukama praznim nista – sve sam dao.

Tuzna pjesma na sto nacina svijetom putuje.



Ne pamtim tren kad umrla je ljubav.

Kazi gdje smo pogrijesili i zasto nam je sudjen kraj?

A bijase iskrena,njezna i cista.

Sad samo idi i nekom drugom je daj.



Ne bjese stida kad vidjeh da te nemam.

Ja jos te sanjam – suze mi brojis.

Da zivim dalje,moram da se spremam...

Nek ti je sreca,ma gdje postojis.



A ja cu voljet' jos i necu biti sam.

Jer ljubav sam ja i moj zivot cijeli.

Srce je suplje al' jos negdje tinja plam.

Nikad vise sve ono sto smo zajedno htjeli...

Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku

konkurs

Admin konkurs

Pridružio: 17 Maj 2007

Poruke: 26


Poslao: Pet Dec 19, 2008 12:44 am

Odgovoriti sa citatom

sifra: BUBILIS

CEKAO SAM TE
--------------
Cekao sam te
na uglu
mojih usana
u sutonu
tvoga oka....

Dotakao sam
nemir
i lutanja
tvojih potoka...

Plovis
preko brda
otapas me
tisinom svoga glasa...

Ja sam
cvet u tvojoj ruci
sto latice
vetar ih raznosi...

Zagrljaj neba
bezis u skroviste
vetar si i
mojoj vatri ognjiste....

Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku

konkurs

Admin konkurs

Pridružio: 17 Maj 2007

Poruke: 26


Poslao: Pet Dec 19, 2008 2:16 am

Odgovoriti sa citatom

sifra: sokolska rapsodija

''Sve što mislim – nemam kome…''

... i dok premeštam prašnjive uspomene kao drag a beskoristan ukras iz jednog kuta sobe u drugo... iz srca u stomak... osećam da se svi putevi nekako sužavaju oko duše... i sve nemoći i trijumfi tu slivaju... i posle se čudim kad sve puca u meni... kao vatromet...
Ne mogu me ubediti ni nerođena deca da je vatromet nešto veselo. Vatromet je samo varka da nam nebo može biti blizu... makar na tren...
Onaj ko nije bio ponižen pred ribama... ko nije osećao da mu teška glava udara u dno... taj neće znati šta znači otisnuti se u visine... šta znači pokidati nebo zubima gorčine... i ponekad... ali samo ponekad - opsenom sreće...
Opet sam pobegla od sebe, negde iznad sebe... i rekao mi je da ću tamo biti sama... i da je to bolećiva počast imati ovakva krila, krila od svetačkog i ludačkog tkanja... i što se onda ovoliko bojim, živote???
Otvaram širom prozore, da sačekam svog Petra Pana... I nije mi svet srušen što nije došao... mnogi ne vide tu sveću koja stidljivo gori u mojoj sobi... nije mi vasiona ranjena što mi je pokupio sve zvezde... već što me je izdao tri puta pre zore...
Toliko sanjanih zora, a nijedna da se doživi usnama... neverovatno... u čemu je onda smisao snova, ako se ne ostvaruju...?
A i kad bi se ostvarili... hm... šta s tim... možda ove samice ne bi imale svoje prašnjave, drage, beskorisne ukrase... Možda bi bile samo - samice - golotinje zidova...
Dosta mi je golotinja razočaravajućih reči. Dosta mi je zidova kad god počnem da volim bića što liče na ljude.

Ulazite na prstima, prijatelji. Noćas moja soba plače kao nikada dosad...

Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku

konkurs

Admin konkurs

Pridružio: 17 Maj 2007

Poruke: 26


Poslao: Čet Dec 25, 2008 6:20 pm

Odgovoriti sa citatom

sifra: wild rose

Ovo pisem tebi, ljubavi.

Znas, i sada posle vise od godinu dana cesto pomislim na dan kada si me odveo na ono carobno mesto.Mnogo blize nebu nego zemji. Onda se u mojoj glavi popale lampioni, slicni onim koji su podsecali na zvezdice razasute po mracnoj ulici. Da...mesto odakle se ceo nas grad vidi kao na dlanu

Kladim se da vec znas ko sam.

Naravno...

Pustio si tiho "Sve nase godine". Osecajuci jacinu i neznost tvog zagrljaja, ja nisam znala bole li me tvoje ruke ili reci i muzika koja je odzvanjala u usima i svakom notom urezivala reckice pobedjujuci tako moju nezainteresovanost.

Ta muzika bila je jaca od mene.

Dopustila sam sebi da se konacno prepustim osecanjima, i carolija me je preuzela u svoje ruke.

Secam se, poklonio si mi disk sa pesmama Nevernih beba i kao posvetu drhtavim rukopisom napisao: "Ako ne ovde, volecemo se tamo negde...iza oblaka".

A ipak smo uspeli da ovde, na nasem parcencetu zemlje stvorimo mali svet pod velikim nebom, iako se cesto nalazimo visoko, vise nego sto ce oblaci ikad biti.

U mojoj sobi tisina i mrak.

Tisina... Zamisli sada kako tu tisinu ispunjavaju instrumentali "Gradac" , "Good bye", "My freedom"... Instrumentali koji govore vise od svih reci koje bi u njih mogle stati. Cujes tisinu kako je jaka? Cujes li kako bije sa svakim otkucajem tvog srca, u istom ritmu, i nastavlja da postoji u tebi. Cudesno...

A sada se nasmesi. Znas li koja pesma sledi?

Sedeli smo na klupici, ti tuzan, ja pripita, i...bez nekog posebnog razloga otpevah ti famozne stihove: "Nek ti je sreca, ma gde postojis, ljubavi moja, sto te ne volim!"

Opet osecam istu onu vrtoglavicu kao i te veceri a nisam okusila alkohol. Opijena sam tom pesmom.

Hajde pusti je i ti sad i seti se. Zatvori oci i udahni duboko. To je pesma koja se slusa u jednom dahu. Ne disi, ne narusavaj ono sto ona sama stvara, pusti je i ona ce disati kroz tebe.

Mene iz kristalno jasne izmaglice secanja "U beznadju" vraca u mracnu sobu. To je vec sila koja na svakog deluje drugacije, ali zasigurno nikoga ne ostavlja ravnodusnim. Toliko je stvarna i nestvarna da mi se u glavi kad-god je slusam pojavi slika zaljubljenih kako gore u plamenu ljubavi. Slatki pakao ili gorki raj, nazovi to kako zelis! Ja samo zelim da nas dvoje uvek znamo da hodamo, da hodamo zajedno!

Palim cigaru. Sa dimom se mesaju "Godine srama". Prosto boli, a prosto uzivam u tome. Prosto ubija, a prosto me tera da zivim. Dim nestaje, dim se povlaci i ne vidi se, ne oseca se. A "Godine srama" uvukle su se u zavese, u otvoreni orman, u moje stvari, u moje oci, u moje nokte. Ispunile su me, do srzi.

Pocinje "Pravda" i ja te trazim. Osecam strah kad je slusam sama. Jeza mi prozima celo telo i ne smem da se pomerim. Htela bih da te zovem, htela bih da zaplacem, ali...ostajem nepomicna.

U tom trenutku shvatam da sam potpuno luda bez nas! Negde izdaleka konacno cujem korake i molim se gospodu da si to ti!



Kako da ti zahvalim na svemu ovom? Da me nisi tako dugo trazio i cekao, verovatno nikada ne bih svoju paznju toliko usmerila ka muzici koju Neverne bebe stvaraju.

Ej...kako te volim! Tebe, koji si bojom srece isarao svaki moj dan, tebe, kome ni za 1000 godina necu moci da se oduzim za sve sto si ucinio, tebe, koji si lutajuci poput stranca slepim ulicama ipak nasao put za mene.

I kad nas napuste svi, i nase nebo postane sivo, i kad senke odigraju svoju ulogu i padnu na nas, pa cak i onda kad nam zaborave imena, ja ni tad necu reci - gotovo, jer jos ce zivot mirisati na tebe.

A ti, ne posumnjaj nikad da nismo ni postojali, jer nase je postojanje neobjasnjiva carolija koja se ume protumaciti samo kroz stihove koje ljubav pise.

Neka kisa vise nikada ne padne, i nek' djavo sve odnese ako ovo sto sam rekla nije istina.

Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku

konkurs

Admin konkurs

Pridružio: 17 Maj 2007

Poruke: 26


Poslao: Uto Dec 30, 2008 1:13 am

Odgovoriti sa citatom

sifra: propao covek

Volim Bebe vise no 'leba da jedem, majke mi...

Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku

konkurs

Admin konkurs

Pridružio: 17 Maj 2007

Poruke: 26


Poslao: Sre Dec 31, 2008 5:39 pm

Odgovoriti sa citatom

Sifra: Nije Svejedno

Savršenstvo ne postoji ali ga mašta uvek iznova stvara…

Ako povučem liniju, hoće li biti dovoljno snage da je savijem, a u tom ne previše da je tako krhku slomim, i uprkos svemu i svima, da je zatvorim u savršeni krug… Onaj poput života… Možda jedine savršene kreacije….

Pesma o životu… Stih poput trenutka…

Zaspao grad umornih zvezda, tuguje moć… I počinje… Dok svi spavaju, samo izabrani osluškuju tišinu i uživaju u samoći… Traže sve ono za šta znaju da postoji a ne vide ga u toplom zagrljaju sunca… Oni znaju da je biti slep – dar… Oni ne žive svoje živote, oni ih osećaju…

Umetnik… Svaki će reći isto… Na svoj način… Ali isto… Dok god ima bola, s bilo kojim licem, on će stvarati… Ako je tako, onda umetnost i ne postoji… Onda smo svi mi samo oruđe bola, jedinog pravog umetnika. Ako je koren u njemu onda mu se samo možemo najiskrenije diviti i biti polaskani što smo baš mi izabrani da budemo nešto što će iskoristiti i zaboraviti da je ikada postajalo… Neće mu trebati jer će pupoljci uvek biti lepši od stabla… Niko neće odlomiti grančicu i poželeti da je zauvek čuva jer je fasciniran njenom lepotom…

Kažu da ovaj svemoćni umetnik ima svoju suprotnost. Kažu da je ljubav… Da se zove ljubav… Ne znam kako mu je pravo ime ali čini mi se da su u pravu kada kažu da je nemoguće poznavati samo jedno. Da bi spoznali savršenstvo moramo zavoleti obe strane. Svi u sebi nosimo minijaturu života sačinjenog od suprotnosti... A kad nas napuste svi i odu stari drugovi, ne ostaje nam ništa osim sebe…

Izvire u oku sjaj… Da li je java il' san?

Volim svoje crnilo ni manje a ni više od svoje beline… Sivo je ovo naše nebo jer savršeno je upravo u tome…

Veliki je Bog što gleda na nas, hoću da plačem da mi čuje glas… Dok se smejemo čini se da ređe pomislimo na Njegovo prisustvo… I uvek, tako čudno, ali uvek ga se setimo onda kad nas jako zaboli a suza pronađe način da zablista… Na kraju ćemo početi da verujemo da nas jedino tada i čuje… A onda će sve biti lakše jer će nam baš zbog toga sav bol, patnja biti na neki način dragi jer ćemo znati da nismo sami… Tu je uvek kada nam zatreba… Kao najverniji prijatelj… Oni koji kazu "Život je kazna" zapravo još uvek nisu uzdigli sebe do tog nivoa… Ja ću i dalje gledati u nebo i sanjati o sreći jer znam da posle svega ona mora doći… I čekanje je deo bez koga bi njeno dostizanje bilo još samo jedan običan dan…

Od kad znam za sebe verujem da On čuje svaku misao, svaki osećaj… Verujem da Mu nisu potrebne reči… Možda je baš to jedini razlog koji me uvek iznova tera da na neki način kontrolišem čak i svoje misli… Godinama je to preraslo u nešto sasvim drugo… Više ne umem ni da pomislim nešto loše… Još manje da kažem ili učinim… Verujem da On zna sve… Ponekad pokušam da slažem… A onda se setim da je Njega nemoguće slagati… Laž je ipak samo reč koju On ne čuje… S najvećim mirom u duši, mogu slobodno reći "sve što sam lagala nek me ubije…"

Često nam je teško da sami, za početak, spoznamo sebe… A da bi ikoga razumeli to je neophodno. Mislim da poenta nije u tome da se nađemo… Veličina je u traganju… Korak napred, par njih unazad… Pa opet… Proveravam svaki kamen, svaki list, pahulju… Negde ću naći svoje ime… Jednom… Do tada ću ipak biti samo još jedan stranac u ovom gradu… sasvim sama… U svakom času samo mirno ćutim… Prepuštam se osećaju da me vodi… Sreća se ne može videti…

Ponekad se plašim da je neću prepoznati… Kažu da sreća podrazumeva odsustvo bola… Kako da sahranim bol? Kako da prodam svoj svet? Toliko verujem u svoju iluziju savršenstva da ne mogu samo da prihvatim nečije mišljenje ma koliko ono svima delovalo ispravno… Zašto je baš taj neko u pravu i kako može biti siguran u to? Ja verujem svom osećaju koji je uvek najiskreniji deo mene. Ne treba se odricati ničega… Dovoljno je samo verovati… A ja baš verujem da ceo svet u boji kiše nije simbol straha i bola već zadovoljstvo u toploj samoći… Negde ispod pokrivača… Poruka odozgo da se osvrnemo iza sebe i nađemo svoj put…

Nisi tu da me čuvaš, da me nosiš negde u sebi…

Sve što je negde ostalo, sačuvaj za mene…

Ipak nije poenta biti sam… Svi smo mi stvoreni kao polovine... Tražimo... Uvek i stalno makar neki deo onoga što nam Bog nije dao, u nekom ko će umeti da pokloni taj deo koji nedostaje a za uzvrat da prihvati ono što imamo da pružimo… Na tom putu srećemo puno njih koji će tražiti previše kao i onih koji neće umeti da prihvate ono što im se nudi… To su oni koji nisu svesni onoga što sami poseduju… Kako će onda uopšte znati šta traže kad ne znaju šta im nedostaje?

Muzika… Ona koja se ne sluša… Ona koja se oseća… I nema vremena ni prostora… Ne sećam ga se… Samo osećam reči… Neizgovorene…

Pesma o životu… Stih poput trenutka…

Zvuk svake pesme mi donosi reči, u svakoj je ljubav, kao nova reč za nas…

Staklene reči - lome ponos u nama…

Ničije reči - ručak na stolu…

U beznađu sve smo polomili…


I opet nije sve crno kao ni belo… Naučila sam sebe da verujem da je život upravo to i da bi bilo i suviše dosadno osećati samo jedno… Bilo ono dobro ili loše… Kako uopšte i da znamo šta je dobro a šta loše? Neću da slušam većinu… Dok god budu nešto nazivali dobrim postajaće loše s kojim se upoređuje… I nikada neće biti srećni jer su to sami odabrali… Ja svoju sreću ne tražim… Ono što imam cinim savršenim samo zato što verujem da jeste takvo… Moja sreća je na putu ka Bogu… između zavisti i mržnje, između ponosa i straha, između ljubavi i bola. I gde god krenem, put me vodi tamo negde, gde niko ne zna ime moje jer sve što imam je u meni… Dovoljno je samo da poželim i znam da se već ostvarilo… Napisaću knjigu, napustiću grad u kome ostaju stranci jer jednom kad me ne bude, kad neki dani me odvuku beskraju i dalje ću čuvati strah po kome hodam jer znam da postoji Pravda za sve nas…

Ova zemlja po kojoj hodamo, put pod nogama, suze i smeh u grudima i sve ono između, sve ono prelepo što se ne vidi a znamo da je tu negde, sve ono ružno što nam danima stoji ispred nosa i hteli ili ne, gledamo ga… Kurva sudbina… Ipak je sve to zajedno, nerazdvojni deo savršenstva života koji svi negde najviše volimo… Život je ustvari jedina kreacija koju najiskrenije volimo kao celinu… Nije li nam Bog time dao pravi primer kako bi trebalo voleti sve i svakoga… Ipak je to jedini osećaj koji, bez izuzetka imamo svi kao ljudska bića od prvog udaha…

Ponekad samo ćutimo… Na tankoj žici misli hodaju… Još korak pa će da se okliznu…

Vreme je… Pomolimo se…


Zaista vredi… Kad jednom sebe dovedemo u stanje kontinuiranog zadovoljstva koje je nemoguće srušiti… Kada naučimo da cenimo i budemo zahvalni za sve one sitnice koje i ne primećujemo da su tu i da su naše… Da bar jednom u životu budemo svesni onoga što imamo pre nego što ga izgubimo… Tada ćemo moći da pogledamo sunce iznad oblaka i zadovoljno mu se nasmešimo, opčinjeni njegovom lepotom u punom sjaju… I bićemo zahvalni što imamo prilike da u njemu uživamo jer ko zna, za nas, dal dan će da svane ponovo… Makar još samo jednom… Zato ću samo stajati ovde i nasmejanim pogledom pratiti dugine boje kako traže svoj put do sna, poput mene…

San ni noćas da mi dođe… Valjda je konačno shvatio da je nepoželjan… Ne želim da odnese lepotu i zadovoljstvo jave koju smo stvorili verom… Noć je samo još jedan loš dan za poraze… A kad svane, već će biti kasno za novi pokušaj… Našli smo put koji vodi suprotno od bola, koji time nismo izgubili… Samo smo naučili da ga volimo i zovemo drugim imenom…

Da. Možda baš sam luda… Možda sam se izgubila u svom ludilu… Ali čini se tako ispravno… Ako se već vrtimo u krug, hajdemo svi da se potrudimo da nam svaki ponovljeni trenutak bude uživanje… Ako za sobom ostavimo zadovoljstvo na kraju se njemu moramo i vratiti… Što brže budemo bežali od svojih grešaka brže će nam se vraćati u lice… Koračajmo polako i ne ostavljajmo ništa što ne bi želeli da ponovo sretnemo…

Čarolija…

Kad uzmu ti sve a ti opet imaš gde i s' kim…

Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku

konkurs

Admin konkurs

Pridružio: 17 Maj 2007

Poruke: 26


Poslao: Sub Jan 03, 2009 7:14 pm

Odgovoriti sa citatom

Sifra: Another Brick In The Wall


“ Do kad ces imati kocnicu?”

Mozda je pravi trenutak spustanja rucne!

Obicno, kad se nesto zavrsi, pozelis da krenes od samog pocetka; obicno se nasmejes svojoj “JA” zbog neprimerenog ponasanja, a znas da je osnovna skola davno prosla; nasmejes se jer znas da ako zelis da izbegnes proklizavanje, moras dati gas, nikako kociti; za neprimereno ponasanje okrivis najjacu emociju :“NISAM JA, ONA JE”… Pa da, ona je krivac za sve, ali ja prosto bez nje ne umem!

… Krenes od samog pocetka…

Leto, 2005. godina!

Zanimljiv plakat, neki koncert, neke “Neverne bebe”… Pih, ‘ajmo da vidimo sta oni rade…

JA… tamo negde u publici… ONI… na bini… Dopiru do mene neki cudni akordi. Prepoznajem neki h-moll, ali sa primesom necega sto mi ne dozvoljava da odrzavam ravnotezu! “Bolje cu sesti!” SUZE? Odakle sad suze?! Pa ja ove ljude i ne poznajem, a samo me bliski ljudi mogu rasplakati! Tamo negde, u levom uglu bine, ustaje glavni (prozvani) krivac… Prepoznajem, ali ne razumem! Gledam, slusam, ali ne vidim, ne cujem! SAMO OSECAM! Zbunjena sam! Nesto je u vazduhu, NE ZNAM STA JE!

I prodje koncert, jako brzo, jace nego brze! Oko mene siluete zadovoljnih ljudi. A ja? Sta se sa mnom desilo? Ne smejem se, ne disem, ne hodam… CUTIM! Cutim narednih dvanaest sati! A narednih par dana ne spavam… SANJAM… Ne verujem… OSECAM… i konacno, VOLIM! Po prvi put u zivotu osecam nesto o cemu sam samo slusala, osecam POTPUNOST!!!

Da, od tada VOLIM! I ZELIM, ali ne sebi, ja vec imam! ZELIM drugima! ZELIM SVAKOM! ZELIM SVIMA samo jedan jedini sekund prave ljubavi! Zbog njega vredi ziveti!

Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku

konkurs

Admin konkurs

Pridružio: 17 Maj 2007

Poruke: 26


Poslao: Ned Jan 04, 2009 1:47 am

Odgovoriti sa citatom

Sifra : On the road

Danas sve redje mislim o tome sta nas je sve vezivalo u godinama koje su pojeli skakavci… I bolje, jer znam da nije mnogo ostalo. Fotografije. Dve tvoje majice greskom zalutale u magnovenju i brzini pakovanja stvari. Nekoliko knjiga, bez posvete, (mogu biti poklon od bilo koga). Splet bora ispod oka od nocu isplakanih suza, vlazna, kotrljajuca nemoc da sprecim ljubav da umre. Nekoliko diskova koje, sada znam, zapravo,nisam zelela da ostavim. (Drhtave ruke bez grize savesti spustile su ih u jednu od kutija).
Bili smo nesklad za koji sam samo ja verovala da se moze pomiriti, zakrpiti, oslepela od nesto lepih ,neznih reci.Vruce i hladno, crno i belo, suza i smeh. Eto, to smo bili. Ni istu muziku nismo voleli. Cujem ti korake pred vratima i hitro iskljucujem cd plejer stavljajuci bilo sta neutralno, nesto sto „moze da prodje”, da izbegnem kolutanje ocima. Zapravo, oni su bili jedina muzika u kojoj smo mogli zajedno da uzivamo i da se na trenutak pronadjemo, izgubljeni svako u svom lutanju, svako u svom bezizlazu.
”Pusti malo Bebe,da se opustimo” – znao si da kazes i ja sam sa osmehom skakala da ti ispunim zelju. Volela sam onda da ti naslonim glavu na rame, umornom od dugog puta i pomalo vec umornom i od zivota. Da sa po casom crnog vina u mraku sedimo i cutimo dok note i senke lete po sobi prepunoj tisine koja samo sto ne vrisne. ”Smejem se a suze naviru...kurva sudbina” nije bio samo jedan od omiljenih stihova, bio je to i lament nad nasim vec unapred odredjenim sudbinama. A onda, svako na svoju stranu postelje... Strast je ostajala zarobljena u stihovima tog cudnog, dugokosog, misticnog sanjara za klavijaturama, kako si voleo da ga opises. Ni milimetar blize krhotinama mojih i tvojih razbijenih snova...
Ruka u ruci, mrak balkona i sarena svetla pozornice svedocili su jednom od nasih poslednjih zajednickih izlazaka medju ljude...Bilo je to jedno od retkih obecanja koje si ispunio. E, da, i te dve karte pridodajem onom spisku sa pocetka price .I jos po jednu liniju, urezanu od suza, bez sramote i od tebe i od svih ostalih, isplakanih tu. Izdajica - razmazana sminka.
Ne zalim ni za cim – mozda jedino za tim sto nam Veliki Bog nije samo malo ranije dao mudrosti da smognemo snage i kazemo glasno da je „Gotovo”, mozda bi manje bilo ovog cemera u recima, ove tuge za zeljenim a neosvojenim daljinama .Mozda bih danas imala vise vere u ljubav, trazila je sa vise zara ili joj dala tajni znak da me pronadje, i verovala ponovo da se ako dajes – ipak mora vratiti.

Ne znam da li vise uopste, sam ili sa nekom drugom slusas Bebe, pijes li jos Vranac i zastanes li na trenutak kad negde cujes poznati refren. Polako ali sigurno,ja sve to radim, ostavljajuci ono tuzno iza sebe kao kroz izmaglicu sna odsanjanog u nekom proslom zivotu.
I znam da je vreme da bacim one dve majice...

Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku

konkurs

Admin konkurs

Pridružio: 17 Maj 2007

Poruke: 26


Poslao: Pon Jan 12, 2009 2:48 pm

Odgovoriti sa citatom

sifra:Vojnik srece

Vojnik srece.....ili jedan od njih

Bilo je to veoma konfuzno vece krajem prosloga veka he,he......zvuci kao da smo mnogo stari,mada se sve cesce tako i osecamo...pretpostavljam.Jurio sam Zastavom 750,zamalo starijom od mene u pravcu Sava Centra.Kisa mi je konacno oprala auto koji se vukao i kasljucao kao da sam i njega zarazio prehladom.Kada smo se konacno dovukli u prostorije starog,dobrog, treceg tv kanala,mogli smo samo da se utopimo u atmosferu neizvesnosti i treme koju napravise takmicari emisije 3k dur i njihova podrska.Bilo je na redu jedno od polufinala i neki od nas ce veceras da ispadnu iz daljeg takmicenja pevajuci i vrate se kuci samo sa uspomenama, a nade su drugacije.Poznat vam je "onaj" osecaj u stomaku koji paralise i tera noge da cupkaju dok sedite,cekate i pokusavate da ne razmisljate ni o cemu.Sve se nekako razvuklo,kao i nase usiljeno dobro raspolozenje,trema je ipak zaplesala....cini mi se, tango......Gledam uzurbanost,sminkere,binu,ozvucenje,instrumente,gledam i vidim sebe u sred guzve.Vise nego simpaticna voditeljka programa koji sledi mi pruza ruku a ja je hvatam oko struka i spustam do poda....idemo lagano u ritmu tanga gore, a onda koraci....energicno....pricamo odlucno telima i sve je teze doci do reci,tako je to kada plesete tango.Suvise konfuzan da bih bio zaljubljen,samo sam joj se divio plesuci....Kada su me uveli u sminkernicu da me pripreme za nastup,ja sam i dalje plesao,u bunilu i mashti, kao i do tada...dva napred,jedan u stranu,dva nazad a onda....prenu me publika u studiju,vecerasnji sou pocinje, a ja sam prebrzo i neocekivano vec deo njega.Pevusio sam uz ostale takmicare da se opustim i upevam,ubijem tremu i zaboravim na prehladu,gledao ih na bini cekajuci svoj red i da mi agonija prodje jer se nisam osecao sposobnim za bilo sta.Letelo je nesto neuhvatljivo po studiju kada sam se popeo na binu,nesto prebrzo za moje oko.Svetla me sasekose,cinilo mi se da ce bina da propadne,sve je bilo nekako labavo sem kamera koje su me streljale....Voditelj je kao i obicno imao par dobrih gegova a smeh publike mi je jos vise paralisao moc govora a trebalo je da pevam. Par sekundi tisine i onda jedan akord na klavijaturama..........Ona cudna stvarcica, ili sta vec,sto bese letela po studiju mi se polako priblizavala....polako....polako.......polako se dovukla do bine,obletela krug oko moje glave,zamahnula jos jednom krilima i stala tacno na klavijaturu pored.Akord se cuo i dalje,klavir modernog doba.Kazu da se kada dete ili iskusni pijanista pritisnu istu dirku klavijature dobija isti zvuk,trebalo bi u to da verujem jer ima logike ali.......klavijaturista pored mene je blago spustio glavu,prsti su dodirivali dirke ali sem zvuka se pojavilo jos nesto. Iza nas ka publici napred,kroz svetla i dim kotrljala se velika,tinjajuca prizma menjajuci svoje ali i nase dimenzije.Nastupio je topao vazduh cutanja,sirila se magija mudrog samana,vakum osecanja........i ja se nalazim i dalje na bini ali drugaciji.....spokojniji i jaci.Svetla,publika,ziri,kamere,svi su tu a i ja konacno.Posle prvih taktova muzicari me regrutovase u svoj bataljon,braca u svratistu za plakanje,vojvode u hramu ideala ......sabrali smo snage i onda je vrela karma morala da pukne oko nas.........Bubnjar i basista su krcili put kroz masu a gitarista je sa desne strane sirio letke dobre volje.Klavijaturista je glasno na megafon,pozivao na predaju i lagano je pocelo da se talasa.Covek po covek,uvo po uvo.....pobeda je nasa kada im uzmemo sve nedodirljivo, ostalo se neracuna.Stezali smo obruc odlucno i trazili tihu predaju.Zastave su se mesale i boje na njima bledele,pevao sam kao nem kada progovori i nauci da peva.Poletela je ponovo ona brza stvarcica sa klavijatura nezaustavljivo,pocese da pevaju sa nama.....duh iz boce je opet slobodan a zastave su bele i nicije, i njihove i nase i svi masemo njima i svi plesemo tango,radimo slozni sta nam je volja.Uspomene,zaveti,spokojstvo i.........kako se ono kaze kada nekoga grlite iznutra,kada ste pred nekim kapljica vode na ledu i kada ste mu rekli sve a nista mu nemozete reci....e,tooooo,to je bio taj osecaj i finale koje traje zauvek.Vi mozete da budete vajar a da nikada svoje delo ne pomilujete,mozete da budete arhitekta i da se ne osvrnete dok vam ruse mostove, ali ako imate srece.....oseticete kako vam se ispunjavaju zelje koje niste ni znali da su vase,kako zivot moze da bude lep u trenutcima koji traju i cuvaju vas....Da, oni cuvaju VAS a ne vi njih.Jedna pesma na bini sa Nevernim Bebama me je ucinila pobednikom iako sam u tom trenutku gubio.Izgubio sam pravo da pevam sa njima kao finalista 3k dura odlukom zirija ali imam i sada,u sledecem veku taj osecaj......osecaj da mozemo da disemo zajedno,ili da nedisemo ako to necemo.Da se cutke ujedinjeni predamo lepim osecanjima i zivimo za njih i od njih,svi mi.Hvala Nevernim Bebama sto su mi promenile zivot.

Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku

konkurs

Admin konkurs

Pridružio: 17 Maj 2007

Poruke: 26


Poslao: Pet Jan 16, 2009 10:37 am

Odgovoriti sa citatom

Sifra: Venera

Cuti...

Ti, sto si Andjeo i suza
Ubijas me
Telo mi drhti, da li osecas
Iza tebe sam
Mirises na bol i ljubav

Pratim te
Slusam kako cutis
I jos sam srecna kada cujem tvoje prazne misli
Ponekad u njima vidim sebe razapetu
I svuda tvoj osmeh

Bolje sacuvaj tisinu
Osim nje, nema niceg izmedju nas.
Hodam pognute glave
Da ne gledam ti crna krila.
Tuzna ulica nocas ne vodi nas nikuda.

Ti sto si Andjeo i tama-
Ubijas me
Osecas li ovaj strah sto se u meni budi
Gromovi iz tebe
Na moje srce stavljaju okove
Iza tebe umirem tiho

Stani, okreni se
Znas da sam tu
Hladne su mi ruke
Trebas mi sad

Dok drhtim ja
Cega se plasis ti
To su samo ljubav i smrt
Do poslednjeg casa usudjujem se tebe voleti
Oprosti...


A kada zatvorim oci i pronadjem svoj mir
Ne diraj me, nemoj da me budis
Ako te put odvede
Tamo gde moja dusa spava
Odavno, sama
Ti samo cuti
Ne govori nista
Pusti da zaboravim glas
Sacuvaj tisinu izmedju nas-
Umes, znam

Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku

konkurs

Admin konkurs

Pridružio: 17 Maj 2007

Poruke: 26


Poslao: Sub Jan 17, 2009 12:15 pm

Odgovoriti sa citatom

sifra: Ho ho ho ho Merry Christmas

Potrebno mi je, s vremena na vrijeme, da vjerujem kako nekog volim!
Na pločniku nekog blagog čovjeka po hodu prepoznajem i trpim - kao zbog njega.

Zamišljam... Čist oprez u brižnom kretu, čednost u živoj ruci pod kojom oči zatvaram i dodirujem ga.

Potrebno mi je dušo, s vremena na vrijeme da vjerujem kako nekog volim i ljubim u jutrima ovim, punim strave, a pustim...
Ti kazeš, glasom koji treperi i pomijera plamen svijeće na stolu pred nama:

"Volim januar, Neverne bebe i Tebe!"

I nešto što nisam ja ali u čemu me ima seli u sjećanje taj glas i dok te čujem, ja kao da se sjećam kako te čujem. Kao da se sjećam tog glasa što treperi i pomijera plamen svijeće na stolu pred nama.
Sjećam se večeri i glasa što govori:

"Volim januar, Neverne bebe i Tebe!"

I još sviraju Sve naše godine i još traje večer. Jednako kao što traje i život kojeg, eto, više kao i da ne živim već kao da ga se sjećam.
Poput glasa kojim govoriš:

"Volim januar, Neverne bebe i Tebe!"

Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku

konkurs

Admin konkurs

Pridružio: 17 Maj 2007

Poruke: 26


Poslao: Sub Jan 17, 2009 4:23 pm

Odgovoriti sa citatom

Sifra: Deda Ljubin

Ha! Jelena moja! Vragolica da je nema! Djavoli – i žalnom bi dušu razgalila.
Djordje ćuti, a ona ga darka. Osmeh mu zatitra na krajevima usnica. Proba da ga sakrije. Božem, nije muževno da se na ženu osmehne.

Ee, osmeh je čoveku najugodniji darak. Zbore da noć sa zaleči svaku muku kućevnu.

Probala sam, istinu zbore, zaleči, no ne izleči. Kad čoveku nije po volji zarad nečega, ti se u taj mah ukloni, al ne zadugo.

Obidji ga, osmehni mu se. Ako ima čeljadi oko vas, a ti kradomice, krajičkom usana, podari mu smejuljak.

Ima odmah da blagne ko jugnulo vreme. Tegobe ima da mu prodju, pa ma ga uvatila mrzovolja, nepostoj, ma šta mu bilo u muškoj glavi. Kad ga tvoj osmeh obasja ima s tvojim likom da zaspi i da se probudi.

Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku

konkurs

Admin konkurs

Pridružio: 17 Maj 2007

Poruke: 26


Poslao: Pon Jan 19, 2009 6:03 pm

Odgovoriti sa citatom

sifra: Kisna jutra bez tebe

Tog jutra probudila sam se neispavana i mrzovoljna....nisam ni trebala da stanem levom nogom-svakako sam znala kakav me dan ceka. Dan bez tebe....
Svaki put kada odes i ne pozelis mi "Dobro jutro",ja pozelim da popijem pilulu zaborava na dane koji mi predstoje.Takva pilula ne postoji a meni preostaje da se sama nosim sa svojim bolom i ovom daljinom medju nama...."Volim te"...tiho mrmljam dok otvaram prozor i pustam suncev zrak da unese tracak nade....

Ja plakati moram,milo moje....ta pesma se polako uvlaci u svaku poru ovog zida.Pojacavam pesmu....Neverne Bebe!Kao da znaju u kom trenutku treba da zapevaju!Da me slomi svaki stih,svaki ton i uzdah u pesmi...Ko zna-postavljaju pitanje a isto tako i ja posmislim-ko zna zasto je nasa ljubav tako velika i veza jaka,ko zna zasto smo jednom drugom sve a ipak tako daleki....I opet,znam da te volim najvise!Cak iznad oblaka,daleko od tudjih teskih reci i neverice!Iznad oblaka sa svojim pesmama i svojim pobedama!Volim te!

Al opet slomi me kisa kada pocne da rominja...kisna jutra uvek nagovestavaju mnogo setnih sati,puno suza i puno zagonetki.Da si tu da me zagrlis....
Smejem se a suze naviru!!!!!!Kurva sudbina!!!!

Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku

konkurs

Admin konkurs

Pridružio: 17 Maj 2007

Poruke: 26


Poslao: Pon Jan 19, 2009 6:05 pm

Odgovoriti sa citatom

sifra: pesme vaše

Za pesme vaše

Hiljadu godina duša mi luta,
Južno od sreće gde sad sam stranac,
Dok tužna pesma bezbroj mi puta,
Kaže da je gotovo i da sam samac.

Kazi gde je ljubav sto od nas ode,
Što ostavi pesmu prepunu tuge,
Vezan za tebe nemam slobode,
Bez tebe ne vidim ni boje duge.

Pogledaj u nebo, videćes nas dvoje,
Videćes lica u beznadju što plove,
Kad padne kiša znaj to su suze moje,
Znaj da plačem jer neću ljubavi nove.

Još uvek želim dva minuta za nas,
Poželim da vidim, kakva je boja sreće,
Al mesto toga ugledam vas,
Život je kazna jer ljubav me neće.

Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku

konkurs

Admin konkurs

Pridružio: 17 Maj 2007

Poruke: 26


Poslao: Sre Jan 21, 2009 1:11 am

Odgovoriti sa citatom

sifra: Neverne bebe

Mekani zvuk gitare, gladak klavira, odlučujuć ton basa a oštar bubnja, tako slični a tako različiti. Dva anđeoska glasa, jedan energičan, a pritom i vrlo nežan, a drugi stidljiv a ujedno i snažan. Uigrani, veseli, radosni, puni emocija i strasti. Mužika se prosto topi u njihovoj ljubavi, duši i osećanjima. Misli plamsaju i lutaju u sentimentalnosti, katkad zadrhte, kadkad polete, prosto se poigravaju. Njihova muzika je čudo. Počinje jednim nizom a završava se drugim, usput se note samo prepliću i zapliću, baš kao i osećanja koja ne znaju kojim putem da krenu.

„Gde su sad oni dani kad ljubav počinje?“ Gde je ta pesma koja prosto obara? Tu je ona negde, skriva se „i bilo gde, i bilo kad“ muzika je ta ljubav koja prosto zrači i koja samo sa jednim otpevanim stihom i odsviranim tonom ističe poruku. Takva muzika, osećajna, dragocena, puna divljenja, draži i ljubavi, je muzika Nevernih Beba.

Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku

konkurs

Admin konkurs

Pridružio: 17 Maj 2007

Poruke: 26


Poslao: Sre Jan 21, 2009 9:39 pm

Odgovoriti sa citatom

sifra: lonely writer


Tužna pesma

I sve počinje kad I ova pesma tuzna,

zaobišla je svet,nikome nije ostala dužna,

zakucala je na sva ta vrata,

probudila bol medju zidova izmedju ona naša dva kata,

i opet kišno jutro me je probudilo uz pesmu tužnu,

plakala sam al nije suze bilo,

tiho je nebo suze umesto mene lilo.

Htela sam da te nazovem po imenu tvom,

pogledala sam u adresaru svom,

al ni tamo imena nije bilo.

Samo stare slike su oživljavale stol,

nosila je svaka od njih za sobom stari bol,

sudbina koja se je kockala životom,

nazivala sam je skotom.

Samo zidovi ispisivali su stihove samoće,

saterali me u svoj kutak hladnoće,

dok je kiša tiho tog jutra lila,

mene je budnu kroz snove tužna pesma vodila.

Terala me je da se borim protiv sve te emocije jake,

saplećujući me u lavirinte njoj lake.

Terala me da mislim na sebe,

jer je znala da još uvek volim tebe,

ojačana svakim stihom,mogla sam da dohvatim zvezde,

mogla sam da koračam preko reke dive,

da opet zavolim i ukopam snove sive.

uz tu pesmu tužnu sam se opet budila,

al sad sam bila jaca I radovala se kišom sto je llila,

opet borila sam se sa sudbinom,al joj nisam sudila!!!

Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku

konkurs

Admin konkurs

Pridružio: 17 Maj 2007

Poruke: 26


Poslao: Pet Jan 23, 2009 8:27 pm

Odgovoriti sa citatom

sifra: My Island

Klepsidra nadanja

Izmicu kroz klepsidru zrnca pjeska. Odbrojavaju vrijeme dok klizi u nepovrat poput neprozivljenog trena vjecnosti .
Sta je nase? Sta nam pripada?
Da li postoji cijena kojom otkupljujemo sopstvene istine?
Nije lako odgovoriti na nepostavljena pitanja. Ona su kao molitve koje precutane krijemo u uglovima nasih ociju. Bore - kazu oni koji ne znaju, zivot - kazemo mi koji se razlikujemo.
A po cemu se razlikujemo?
Sta je to cega se ljudi plase, sto ih dugine boje i sunce iznad oblaka ne raduje kao mene kada ste vi pjevali o njima.
Zasto njima svitanja nisu obecanje da novi dan krije svoju caroliju samo za nas, vec ih plase neke iskezene slike sopstvene stvarnosti od koje se zavlace u duboke jame svojih izgubljenih puteva.
Meni je muzika hrana za dusu, stihovi pjesama koje pjevaju Neverne bebe su toliko cisti i puni iskrene emocije da se divim tome kako su na pravi nacin pronasli nit kojom nas sve spajaju. Bez obzira gdje zivimo i cime se bavimo kada se nadjemo na svirci onda smo jedno. I sve nas ispuni energija ovih divnih ljudi koji znaju da je najljepsi nacin da se iskazemo – umjetnost, to nesebicno davanje sebe drugim ljudima koji shvataju .
Vi to jako dobro znate, osjeti se u svakom vasem nastupu.
Mene inspirisete i mislim da je to najveci poklon jednih drugima jer krug koji gradimo nije zacaran on je prepun perli u kojima su najljepse rijeci, sreca, tuga, bol, nadanje i saznanje da vrijedi. Nema odustajanja. Nizemo te prelice na ogrlicu zivota i ucimo da bez borbe i snovi blijede. I da postoji neko ko se osjeca kao ja, ko se mozda nalazi na drugom kraju svijeta a vezu nas stihovi vasih pjesama i uspomene sa vasih koncerata.

I kada prosut je dan niz polja od snova
a budjenja su teska;
i kada se pitam kako popuniti bjelinu papira
na umornim usnama kad nemam ni traga smjeska.

Tada ostavljam sjecanje na juce,
zaboravljam razbijenu casu vina
i u oku svom prepoznajem pogled tvoj
srce ne prepoznaje strah od daljina;

Nada za sutra je zivjeti trenutak.
Pronaci za sebe miran kutak.

Gledati u sunce iza oblaka,
kao u omiljenoj pjesmi.
Tada postacemo srece svjesni,
nabaciti osmjeh i osvojiti svijet,
zaista, malo hrabrosti je potrebno za let.

Ta nit koja nas veze sa vama,
ona je svjetlo i kada je tama.
Ona nam kazuje da nismo sami,
da se kroz muziku zivjeti moze,
da samo ljubav koju dajemo
nesebicno nam se u srce vraca
a da je uz vase pjesme
i teska, besana noc laksa i kraca!

Hvala vam na predivnim pjesmama i osjecanjima kojima se obogatili moj zivot!

Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku

konkurs

Admin konkurs

Pridružio: 17 Maj 2007

Poruke: 26


Poslao: Pet Jan 23, 2009 8:35 pm

Odgovoriti sa citatom

sifra: Tvrdjava

Oh, koliko ljubavi
U promrzlom snijegu
Sanja svoj posljednji valcer
U ledu case topline
Ispijaju nove sonete
Za neke daleke zime bez leda
Bez Nevernih beba... bez beba.

Da li su nestala topla nadanja?
Da li je suton odnio nase kapi na stazu bez povratka?
krdo divljih svinja
Mozda su pogledi nasih snova za sve krivi?

U srcu klupko namotaje broji
Drhtave kao san
Ne, sve je tamno... do sutra.

To samo protice vjecnost bez vjecnosti
To samoca pucketa u zivotu
Bez kormila
A ja
Ne znam
Istinu

Spasena sam...
Otici cu

Stizu...
Bela kola stizu!
Koncert! Koncert!

Ali ja trebam ici kuci...
Voljela bih da me potjera

Kroz ovu noc
Jedina konacnost...

Ostajem...
Neverne bebe su tu...
Dijeli nas dvoje
Dva koraka...

Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku

konkurs

Admin konkurs

Pridružio: 17 Maj 2007

Poruke: 26


Poslao: Pet Jan 30, 2009 9:10 pm

Odgovoriti sa citatom

sifra: Mandilion

Oda Nevernim bebama

Noćas ću da te pokrijem,svojim krilima od sna i
Pre no što otputujem,moja će duša neverna,
Još jednom da te poljubi,za laku noć i sretan put i
Srce će da mi sagori,
Da žrtva nije uzalud;

Noćas ću da te sakrijem,svojim rukama od zla i
Pre no što se osvrnem,moja će duša nevina,
Još jednom da te zagrli,za laku noć i srećan put i
Srce će da mi sagori,
Da žrtva nije uzalud;

Refren:
Zato budi se,
Ti probudi se,
Da ponovo rodim se u tvojim očima,
Bez sumnje što otima i stvara bol,
Zato budi se,
Ti probudi se,
Da ponovo ljubim dah na tvojim grudima,
Bez razuma što uzima i daje bol,
Kao na ranu sol...

Pogledaj profil korisnika Pošalji privatnu poruku
Ovaj forum je zaključan i ne možete menjati teme ili odgovarati 
Strana 1 od 2
Idi na stranu 1, 2  Sledeci

Prikaži poruke iz poslednjih:   
Skoči na:  


Ne možete pisati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete menjati vaše poruke u ovom forumu
Ne možete brisati vaše poruke u ovom forumu
Ne možete glasati u ovom forumu

eXTReMe Tracker