Marko (taj_rad)
Super Beba
Pridružio: 26 Feb 2009
Poruke: 652
Lokacija: Tupižnica - Novi Sad
Poslao: Uto Apr 28, 2009 4:11 am
|
Sta reci nakon Vasih impresija... hajde da prezentujem iz nekog svog ugla, sam put, obilazak Sarajeva, koncert, povratak...
Moj put je poceo nesto ranije, i to od Zajecara do Beograda. Okupljanje fanova, kao i polazak iz Beograda zakazan je za 7h na platou Zeleznicke stanice. Dugo ocekivan dan pred svima nama.
... Skrenem levo, kad na moje veliko zadovoljstvo Zokey i Srdjan. Potom su pristigli Stefan, Igor i njegova lepsa polovina – Sonja, Katarina i njena sarmantna drugarica, zatim nasmejana Senka i Ivan, kao i nas vodja i realizator projekta "bus fanova", Marijana. Ovekoveceni njenim objektivom, ubrzo smo zauzeli svoja, i to, predvidjena mesta minibusa. Krakati – nogati, polecemo. Na Sajmistu, pridruzuju se i clanovi bendovskog okruzenja, i pravac Lazarevac... Senka pajki, Srdjan slika, pa obratno...
... "Ej, eno ih! To su moji Lazarevcani" – rece Stefan. Petrica i njena jaca polovina Toto88, Johnyraymojo i njegov brat Yan, i naravno Bubnjar (ja se unapred izvinjavam za imena, ali ne bih da zgresim). Lazarevcani su uneli pozitivan duh, puno "O'Cake"-ova, tako da smo svi bili okeyk. Bilo je kao u Sotrinom filmu. Ekskurzija je pocela...
... Prva pauza, negde oko Uzica. Iskoriscena za razgibavanje i osvezenje. Tu sam ugrabio priliku da se bolje upoznam sa Igorovim i Sonjinim radom – fotografisanje. Igor mi je pokazao kako i na koji nacin uspeva da zabelezi najzanimljivije trenutke, kao i performanse svojih aparata. Profesionalci, nema sta!
... Put je nastavljen dalje, preko Zlatibora i Mokre Gore. Zaista jedinstven prizor uz sve blagodeti koje pruza ovaj kraj. Od tih kucica napravljenih sa puno truda i umeca u kombinaciji kamen-drvo, predivnog pejzaza, cetinara, kanjona i huk reka. Svi smo gledali sta imamo, a ne umemo da cuvamo...
... Ubrzo, nasli smo se pred granicnom. Kratko zadrzavanje na obeju strana i putesestvije je nastavljeno uz povremene pauze za obavljanje fizioloskih potreba...
... Pred nama je bio krsevit predeo, a otud i toliko tunela do Sarajeva, dvadeset i kusur, kako rece vozac. Kad god bismo bili u tunelu, Lazarevcani bi vristali piskavim glasicima, a potom i svi ostali, i to bas ovako, http://www.youtube.com/watch?v=XAjim1eeWNw , by Srdjan. Johny nas je usnimio, pa pustao pred svaki tunel, a smeha nikad kraja. Bili smo kao deca, smejali se, do suza, a kako i ne bismo kad smo disali kao jedno...
... Na Drini cuprija. Visegrad. Obozavam reke i jezera, prirodu uopste, puno toga video, ali boju kakvu je Drina imala, nikada pre. Plavetno kao oci u deteta s nijansama zelenkastog. Zao mi je sto nismo stali kraj mosta, da osetimo snagu Drine, njen miris, ponos, da upijemo boju, ali neka to ostane za iduci put. Dalje, nastavili smo preko planine Romanije diveci se njenom lepotom - krsna, s puno pasnjaka i ledina. Umalo da zaboravim, imali smo bliski susret s organima reda, i kako rekose, "Ovde vladaju nasi zakoni". Policajac nam je oduzeo dosta vremena pokusavajuci da nadje neispravnost. Medjutim, na nase zadovoljstvo, Marijana nista ne prepusta slucaju tako da smo ponosno nastavili dalje. Malo nam je nervirao Marijanu, strasna je, . Putovanje se zaista oduzilo, zasli smo u osmi sat voznje...
... Konacno Sarajevo. Minibus je zastao, i jedan po jedan, izlazili smo. Prvi udah, a ono miris cevapa. Pregladneli vise puta. Gladne oci. Okretao sam se, okolo naokolo, naizgled, hm... ali grdno sam se prevario. Uputili smo se ka Bascarsiji, a na putu do nje, velicanstvena Vijecnica – objekat iz austrougarskog perioda, po meni najlepsi i najreprezentativniji. Prolazimo uskom kaldrmom okovanom lancima i ubrzo smo pred Bascarsijom, sto u prevodu znaci "glavna carsija". Ono sto zavredjuje paznju svakako je Sebilj – fontana posebnog oblika (nekada je besplatno sebiljdzija pojio zedne vodom)...
... Pomalo zbunjeni, kretali smo se ulicicama Bascarsije, a miris cevapa mami i mami. Vecina ducana, nudi nakit, kao i predmete iz osmanlijskog doba. Bascarsija prepuna naroda, puno turista. Zastali smo pred Husrefbegovom dzamijom, kolika kupola - pitam se. Cak 28 metara. I tu, nekako smo se podelili, jedni ovamo, drugi onamo. Ubrzo, konsolidovali smo redove i krenuli na cevape. Jedva sam ih ubedio. Toliko price o cevapima danima unazad, i niko nije gladan, a ja, kao stepski vuk...
... Kazu, najbolji su kod "Zelje". Gde je to, hm? Hajde, ko ce da pita golonogu prodavacicu. Niko nece, doooobro. Marko ce. Eto nas kod Zelje, da nas glad mine. Neko 5, a neko 10 upola s lukom. Punih stomaka, otisli smo na osvezenje u obliznjem baru. Potom, neki su ostali, a neki krenuli u razgledanje i upoznavanje s kulturnim blagom Sarajeva...
... Ono sto cini ovaj grad jedinstvenim, to je da nakon samo par metara imate mogucnost vremeplova. Objekte iz rimskog doba, osmanlijskog, austrougarskog, pa i one najsavremenije. Obisli smo i Husrefbegov bezistan – kameni prostrani objekat, poput tunela, a u njemu ducani, nakit, raznorazni predmeti. Nista manji utisak na nas nije ostavila ni Katedrala, kao i Saborna crkva – jedan od najvecih objekata te vrste na Balkanu, nebrojeno mostova s predivnim lukovima duz reke Miljacke, kao i Principov most. Evo panorame, http://i44.tinypic.com/ixw09k.jpg , by ja...
... Interesantna prica vezana je za Inat kucu, koja mi je zapala za oko. Naime, izgradnjom objekta Vijecnice neophodno je bilo srusiti dva hana i jednu privatnu kucu. Hanovi su sruseni, dok je vlasnik kuce stari Benderija zahtevao da mu se kao naknada isplati kesa dukata, a uz to da kuca bude prebacena, deo po deo, na drugu obalu Miljacke. Tako je i uradjeno, a zbog inata vlasnika, kuca je prozvana Inat kucom...
... Obalom Miljacke, krenuli smo ka Domu mladih. Prvo sto mi je zapalo za oko, a i turistima pokraj nas, jeste televizor koji viri iz reke, ali ovaj put, necemo ga reklamirati. Likovna akademija, sta reci. Objekat dostojan svog imena. Imali smo i vodice na putu do Doma, mlade Sarajlije koje ovom prilikom pozdravljam. Verujem da ima puno toga sto nismo obisli, kao i zal za vrelom reke Bosne, ali neka to bude povod za iduci put. Na blizinu Doma mladih, ukazivala je tonska proba N'Beba. U obliznjem baru, odahnuli smo pred koncert. Plato Doma, polako je popunjavala brojna publika, a bogami i mi. Svi su gledali u nas, i nase ludiranje. O, da... konacno sam upoznao i nasu vise nego prijatnu Branku (Kasiopeja), kao i njenu drugaricu Aleksandru...
... Pre Beba, imali smo priliku da cujemo kako zvuce dva benda, oba s konkursa. Ova noc, zapoceta je grupom "Uncle Sam Decided" koja mi je dobro prodrmala stomak. Zatim, grupa "Venus". Cetiri sarmantne devojke. Jako mi se dopalo ono sto su slale s bine, a narocito poslednja pesma, "Sutra budi u pravu" koju sam i pevusio s njima...
... Borbeni redovi, niko drugi no mi, razume se. Kako je to predivan osecaj kada sve u nama kuva, gori, kada smo svi pred njima, kada pevamo, pljeskamo, skacemo, vristimo do neba, za nas i njih. "U beznadju", "Kisa", "Ljubav", "Divlje svinje", mmmm kako je to dobro zvucalo. Kako je tek "Balkan" sibao po nama, a "1000 godina", uhhh... Na trenutak, ovaj vec, fantastican koncert prekinut je Milanovim recima. Naime, nasoj Petrici urucena je nagrada povodom najbolje pisanog rada. Evo kako je to bilo, http://www.youtube.com/watch?v=HwtRQQOaPU0 , by Hilary. Koncert je nastavljen. Dvaput smo ih vratili na binu, i to kako... Onakav bis jos nisam video. Sve se treslo, pa i tlo pod nogama. Kako li je to izgledalo s poslednjih redova, hm... Voleo bih da sam cuo i "Lica", "Sve nase godine", "Bela kola"... "Pravda", neka iduci put ulije vise nade...
Tu noc smo se mi,
Zajedno okupili,
Ulice napustili,
Na koncert Beba krenuli...
Tu noc smo se svi,
svi za ruke drzali,
svaku pesmu sanjali,
suzom smeh obojili...
Hajde da pevamo,
I sviramo za nas,
Hajde da volimo,
I ljubimo na glas...
Na vernost se pozvali,
Pred Bogom se zakleli,
Za godine uz nas,
Mi smo tu zbog Vas,
I sada...
Hajde da pevamo,
I sviramo za nas,
Hajde da volimo,
I ljubimo na glas...
... Nakon koncerta, kao pokisle ptice. Ubrzo, pridruzuju nam se cika Gane, Vlajko, Milan i Jana. Sumirali smo utiske, i naravno, ovekovecili sve to pod cika Ganetovim objektivom. Vlajko ponosno nosi titulu "Naj pozer 2009". Bilo mi je jako toplo oko srca, a ono ispunjeno...
... Usledio je povratak. Ali pre toga, treba nahraniti gladne oci, a cime bi no cevapima. Kad tu, neki baja s punim dzepom, prazne glave, da nam otme Senku. Uporan, ne odustaje. E, to je bilo udvaranje. Umetnost stupanja u kontakte. Hoce s nama za Beograd, kaze kako nikada nije isao, a Senka njemu, "Kad nisi dosad, ne moras ni sad". Svi u smeh. Ode baja. Cuvamo mi nasu Senku, . I tako, krenusmo put Beograda, mada vrlo rado bih se vratio. Branka, vidimo se u bliskoj buducnosti...
... Nadomak Lazarevca, budjenje. Kako smo spavali. Ja nikako. Desno rame, hladno i mokro od prozora, mada ni drugi nisu imali narocit komfor. Vesela druzina, lagano se smanjivala, tako da smo pred Zeleznickom stanicom bili svega par nas. Pozdravismo se, i svako svojim putem, a moj put, jos 250 km...
Nadam se da su Yan i Rodax puno bolje, bolna grla... Raduje me da je Petrica vec bolje... Verujem da je Senka uhvatila bus i to u zadnji cas... kao i to, da Zokey nije puno cekao...
Veliko hvala PECI koji je stvorio ovaj mali svet, , malo ali odabrano drustvo i okupio sve nas, sve na jednom mestu. Veliko hvala N'Bebama na svemu sto cine za nase zivote, ... Veliko hvala Marijani na realiziciji ovog projekta, ... Veliko hvala svima Vama koji ste bili deo ovog projekta, dragi fanovi, sve Vas volim, . Veliko hvala nasim dragim Forumasima, koji nisu bili u mogucnsoti da budu s nama, ali verujte da niste bili zaboravljeni, . Veliki je Bog sto gleda na nas...
PS. I gde god krenem put me vodi... na ovaj Balkan juzno od srece... da nadjem te i da te rodim... za tako malo, malo me nece... _________________ Sve naše godine, zar da zaboravim... Sve što smo sanjali, sve su odneli...
Da l' nekad ostaneš, sama kao ja... Da l' neko zakuca, u tvojim mislima...
I neko ko te ne zna spava kraj tebe... Sve naše tajne bole me...
|
Švrćo
Beba
Pridružio: 16 Apr 2009
Poruke: 68
Poslao: Uto Apr 28, 2009 10:14 pm
|
Evo, da i ja kažem ponešto sa putovanja, a nadasve nastupa na koncertu!!!!
Dana 23.04.2009. ja, Švrćo ili ti ga ANA, dobila e-mail od Hilary sa nazivom "HITNO!!!" sa zamolbom da dam svoj broj mobitela... Prva i iskreno jedina pomisao mi je bila ŠTA SAM SAD OPET URADLA!!!!!! Ali ajde dobro, pošto mi je rečeno da je vijest dobra onda sam dala broj...
Nije prošao ni čitav dan, a već dobijem poziv... Zvao me Nešud... TKO JE SAD NEŠUD!?!?!?! Gospodin se ljepo predstavio i čim je rekao da se čuo sa Milanom iz Nevernih beba moj je mozak, pa blago rečeno, prestao funkcionirat... Jedino što sam čula bile su riječi: "VI ---NASTPUATI U SUBOTU KAO PREDGRUPA NEVERNIM BEBAMA --- JESTE LI ZAINTERESIRANI --- pa dugi muk --- ANA JESI TU?!?!?!?!?!" --------------- " Jesam... tu sam..."... " Ja se iskreno ispričavam ali apsolutno vas ništa nisam razumjela nakon onog: JESTE ZAINTERESIRANE ZA NASTUP KAO PREDGRUPA NEVERNIM BEBAMA!"... Čovjek se poče smijat... rekoh: "I sad me molim Vas izvinite dok se kako Bog zapovjeda isplačem, pošto mi sada suze liju niz lice od sreće...". I tako smo mi nastavili pričat, nakon što sam se ja isplakala... Prčali smo, pa sigurno dobrih petnaestak minuta i dogovorili se za nastup...
Nakon što smo završili razgovor, ja sam nastavila sjedit u kauču, ali odjednom čujem: ŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠ----- "JAOOOO... PROKIPILO MI MLIJEKO!!!!!!!!"... Bila sam toliko u šoku, u sreći i svemu pozitivnom, da sam potpuno zaboravila da sam stavila mlijeko da mi se ugrije i ono je, naravno, prokipilo!!!!! OSTALA SAM BEZ MLIJEKA!!!!!!!!!!! Molim Neverne bebe, da zbog traumi nad iskipljenim mlijekom, da mi za rođendan pošalju litru MLIJEKA!!!!! Podatke o datumu rođendana dobit će naknadno i naravno adresu gdje da pošalju litar mlijeka!!!!!
Ali ajde dobro... Anita je u vrijeme mog razgovora bila na putu prema mojoj kući, gdje smo trebale napravit probu... Naravno, kao što uvijek biva, ona je stavila slušalice na svoje uši i nije čula moje uporno zivkanje na mobitel!!!!
Kada je došla, rekoh joj da sjedne i onda sam je POTPUNO ŠOKIRALA novošću!!!!! Anita je počela, pa blago rečeno SKAKAT OD SREĆE I PLAKAT!!!!!!... Na to smo zovnule Martinu i ispričale joj... Marty, inače tvrdokorna cura, počela je plakat od sreće... a nju nitko... ali baš nitko od nas nije vidio plakat!!!!
24.04.2009. - PETAK
Tu večer smo imale nastup u Širokom Brijegu... Na tom nastupu nismo se mogle nikako skoncentrirat, niti uživit jer sam ja i ovako bila bolesna, a pored toga smo čuvale glasove za nastup u Sarajevu... Svirku smo završile oko 1-2 poslje ponoći, malo odsjele i onda pravac za Mostar, u mojoj FOLCIKI zvanom BUBIMIR!!!! Slike našeg najvjernijeg obožavaoca Bubimira ćete moći vidjeti jednoga dana, kada skontam kako slike stavit na ovaj sajt... Hahahaha...
Došle smo kućama u 4 ujutro, a vlak smo imale u 7:30. Naravno, nitko od nas nije mogao zaspati!!!!
25.04.2009. - Put u Sarajevo i nastup
U Sarajevo smo se zaputile u 7:30 vlakom, jer to je najbolje prijevozno sredstvo za bend u koliko nema KOMBI ili AUTOBUS ( Mogli ste stavit kao četvrtu nagradu MINI BUS... ). U Sarajevo smo došle oko 10:00 i od tamo pravac u stan... Od samoga puta pa do navečer koncerta, sam bila toliko bolesna da nisam mogla ni ĆEVAPE JEST!!!! AAAAAAAA... Gdje ste vidjeli doć u Sarajevo a ne jest ćevape!!! Sramota!!!
I tako, dok su one kafenisale i jele, ja sam sjedila za laptopom i na ovoj stranici dopisivala se i čitala forume... Šta su radile i očemu su pričale, nemam pojma...
Onda smo oko 15:30 ( kada je trebalo doć na tonsku probu ) otišle do Doma mladih, gdje smo se našle sa Nešudom... Naravno, nije moglo proći bez zezancije na račun: SUZA I PROKIPILOG MLJEKA!!!!! ( još uvijek imam traume! )... Dok smo čekale tonsku probu, sjele smo na kavu, oli ti ga kafu, u obližnji kafić. Kada smo se vratili na tonsku probu, ugledale smo članove Nevernih beba!!! Taj trenutak nikad neću zaboravit, jer sam tada po prvi puta čula ne zaboravan glas Jane i Jelene... Naprosto sam se ODUŠEVILA!!!! Ne znam jesu li one vidjele moje lice za vrijeme šoka, ali znam da su vidjeli drugi!!!!
Nakon tonske probe ( gdje nisam mogla dobro pjevat radi glupog promuklog glasa ), otišle smo se spremit, našminkat, za nastup. Kada smo se vratile, sve nervozne, otišle smo u backstage i nestrpljivo čekale nastup... Momci iz USD su nas naprosto iznenadili svojom normalom... Bili su nadasve prijazni, dobri i druželjubivi i u tih nekoliko sati koliko smo proveli sa njima, svidili su nam se kao glazbenici, a posebno kao osobe!!!
Mene su osobno iznenadili koliko su dobro svirali i pjevali!!! Inače ja volim tu vrstu muzike koju oni sviraju, tako da sam naprosto uživala slušajući ih!!!! ( Momci, očekujem CD sa autogramima kad završite, jel vam jasno!?!?!?!? ). Naposlijetku smo došle i mi na red - VENUS... Prepadnute, nasekirane kako ćemo otpjevat i odsvirat, stale smo na stage! Publika je bila, pa blago rečeno FAMOZNA... Iskerno, mislila sam da nas neće tako prihvatit kako su nas prihvatili... Odsviravši im 3 naše autorske pjesme ( Sami rođeni, Možda i Sutra budi u pravu ), iznenadili smo se kako znaju pjesmu Sutra budi u pravu ( VELIKA IM HVALA!!! ). I naravno, došao je red na nastup Nevernih beba... Ovaj koncert će mi ostat zapečaćen u siječanju do kraja mog života!!! Inače, moj najdraži bendovi Apocalyptica i Guano Apes me nisu nikada uspjeli natjerat da plešem... Neverne bebe su to uspjele!!! Tada je bio jedini put, jedini koncert na kojem sam ja plesala... Na kojem sam uživala i ako ( stidim se reći ), da sam znala samo dvije pjesme... Ali zato, danas ih znam puno više... Ne prestajem slušat njihove pjesme...
Opuštenost, originalnost, odlične sviračke vještine i pjevanje članova Nevernih beba, ne mogu usporedit ali baš sa nikojim bendom na čijim sam koncertima bivala!!!!
Kada je završio koncert, pokušale smo uhvatit sve članove benda da se zajedno slikamo, ali na veliku žalost, nismo imale prilike... Nema veze, bit će opet njihov koncert pa se nadam da ću tada imat priliku slikat se...
Nakon što smo pokupile stvari, pošle smo u grad, ali, na moju nespretnu i glupu bolest, ja sam morala otić kući i prileć... Tako da sam propustila afterparty sa drugim članicama benda i prijateljima...
Sutradan ujutro, prvo što sam uradila bilo je to da sam pogledala propusnicu i uvjerila se da sve to nije bio SAN!!!!
Oduševljena sam!!! Previše sam oduševljena!!! Evo, i nekoliko dana poslje koncerta još uvijek imam snage pričat o tome, svima... pa čak i vama... Nadam se da vas nisam zamorila detaljima, ali to je jedini način da vam pokušam prenjet svoje uzbuđenje i svoju radost...
Ali jedno je zasigurno... OVAJ KONCET NEĆU NIKADA ZABORAVIT, JER JE NAPROSTO BIO SAVRŠEN... I mi smo nastupale na njemu i zbog toga što su Neverne bebe tu večer postali moj treći, najdraži bend!!!!
PUNO PUSA I POZDRAVA IZ MOSTARA OD ANE I VENUS-a!!!!!!
|