Autor |
Poruka |
abela
ZASLUŽAN ČLAN
Pridružio: 15 Feb 2007
Poruke: 4737
Lokacija: Sarajevo
Poslao: Sub Feb 02, 2008 1:51 pm
|
E ovako, tema je dosta delikatna... moze se protumaciti na razlicite nacine.
Znam da na ovom forumu ima jako puno umjetnika ( muzicara, pjevaca, pisaca, neizlijecenih romanticara i slicnih)i zato mislim da ce ova tema biti jako interesantna.
Znam da svi tekstove i pjesme dozivljavamo na razlicite nacine. Milan je mozda mislio jedno dok je pisao, mi mislimo sasvim drugo dok je slusamo, dok se promalazimo u njoj...
Sta sam htjela da postignem ovom temom?
Zeljela sam da svi sami za sebe vidimo koliko se razlicitih emocija i razlicitih prica moze dozivjeti dok razlicite osobe slusaju istu pjesmu.
Voljela bih da svako od nas izabere bar dvije pjesme Nevernih beba i opise ih na svoj jedinstveni nacin.
Pokusajte.... _________________ Ajde pokazi mi noc... Mjesto gdje krije se ljubav neopjevana nikada...
www.neverne-bebe.com
|
|
Dylan Dog
Napredna Beba
Pridružio: 23 Okt 2006
Poruke: 348
Lokacija: centar svega
Poslao: Ned Feb 03, 2008 12:29 am
|
evo da pokušam da odgovorim na pitanje, mada ovo ne mora biti tačno, sto ljudi, sto ćudi...
Ta tajanstvenost se ogleda u Milanovom verovanju u Boga. Iako nisam neki vernik, kroz njegove pesme osećam prisustvo nečeg uzvišenog, nečeg iskonski lepog u stihovima.
Iako mi se mnogo više sviđaju stariji albumi, album 'Iznad obaka' će proći najbolje, a znate zbog čega. Ne zato što je muzički perfektan, već samo zato što je kroz taj album Milan dao i deo sebe. Emocije su bitne, to sam davno naučio.
Poz _________________ Smrt! smrt je ovde,
kao i na brežuljcima svim,
Velika Tješiteljica duša žalosnih,
što ispod zemlje su
i čekaju na cvet kao na oca,
dok onaj što živi čeka VELIKOG ŽETEOCA!!!
|
|
abela
ZASLUŽAN ČLAN
Pridružio: 15 Feb 2007
Poruke: 4737
Lokacija: Sarajevo
Poslao: Ned Feb 03, 2008 1:32 am
|
Dylan, za tu religioznost se slazem. U vecini Milanovih pjesama se bas osjeti, to je to sto cijenim kod njega kao covjeka i kao umjetnika. Nije bitno koja smo religija ni kojem Bogu se molimo, bitna je sustina, a on ju je pronasao
Moje misljenje, nemore biti tacno. _________________ Ajde pokazi mi noc... Mjesto gdje krije se ljubav neopjevana nikada...
www.neverne-bebe.com
|
|
Brankica
Super Moderator
Pridružio: 02 Sep 2007
Poruke: 1709
Lokacija: I. Sarajevo
Poslao: Ned Feb 03, 2008 10:48 pm
|
Za početak da pokušam odgovoriti na pitanje"šta Milanovim tekstovima daje tajanstvenost"?
Mislim da je to širina koju on daje svojim tekstovima.Širina u smislu tumačenja,gdje ja stičem utisak,da Milan namjerno ostavlja toliko toga nedorečenog,da bi slušaoca natjerao da se zamisli i da svoje tumačenje,svoj doživljaj.Zato nije ni čudo da jednu istu pjesmu 2 osobe dožive na dva različita načina.
On se tako lako igra sa riječima,tako lako pravi poređenja,"gorak je med sa tvojih usana",spajajući nespojivo.
Tako je iskren u svojim obraćanjima,kada svoju emociju,svoj doživljaj,dijeli sa slušaocima,valjda zato i volimo toliko njegove pjesme.
A,što se tiće drugog dijela teme;naš lični doživljaj neke pjesme,ja sam izdvojila pjesmu "Iza oblaka".
"To ne govorim nikom,a krivim sebe za sve što se da"-prije ili kasnije,javi se ona samokriticna,da nisam uradio ovo ili ono,kraj ne bih došao.
Dok "Glas,sa tvojim likom-tu se negde mota"
,u stvarnosti ona nije tu tako da je uzaludno preuzimanje krivice.
"Čarolija-kad uzmu ti sve...sama lutaš ispod oblaka"-kada prođeš sve one faze zaboravljanja,boli i fizičke i psihičke;kada nemaš šta da kažeš jer nema riječi i jezika koji bi bili razumljivi onome ko želi da sluša.Ćutiš,otupiš a onda shvatiš da je život postojao i prije njega"suze i smijeh"kojih se rijetko sjetiš,a još rijeđe pomeneš;da bi na kraju i tog nekog smjestili "iza oblaka",sretnemo ga povremeno,ali ne govorimo nikom.
I,svako prepoznaješ ljude koji su kao ti,ćutanjem se brane od svijeta.I jeste "čarolija",kada pronađeš svijet u kojem nisi sam"IZA oblaka",ali si sam"ISPOD oblaka",jer opet,taj neko nije tu.
"Ne govorim više-reči koje su,sa tobom otišle
I hodam sve tiše-praznu sobu da ne probudim"-Nije bio zatvoren dok nije sreo nju.Ona je odnijela sve riječi sa sobom i zato on nema šta da kaže.Dok razmišlja o tome,praznina postaje sve dublja.
Rezime;Tek poslije nje on je pronašao svijet iza oblaka,tek poslije nje nastaje ćutanje."a ti si kao ja...skrivaš suza iza oblaka..."smatra da je ona prije njega pronašla taj svijet iza oblaka i odlučila da riječi zamru na njenim usnama,one koje je trebalo da čuje.Jer,na kraju,riječi se isperu,odnese ih vjetar,a ono što slutiš,osjetiš(ne znam kako)uvijek bude tačno.
Eto,tako sam ja doživjela ovu pjesmu.A,opet,možda sam ja samo jedan nepopravljivi romantik,kako reče Abela. _________________ ...čarolija...baš kao nekada...a ti si kao ja...skrivaš suze iza oblaka..
|
|
Nataly,
Super Beba
Pridružio: 15 Jul 2007
Poruke: 1626
Poslao: Pon Feb 04, 2008 3:18 am
|
Svaka ti cast,odusevljena sam! Auuuuuuu
|
|
Brankica
Super Moderator
Pridružio: 02 Sep 2007
Poruke: 1709
Lokacija: I. Sarajevo
Poslao: Uto Feb 05, 2008 12:48 am
|
Hvala ljudi.
Ali,ja zaista svaku pjesmu N.Beba doživljavam kao malo umjetničko djelo,kao, u ostalom,i svi vi.
Iskrena da budem ja sam očekivala da će na ovoj temi biti malo više postova.Polako,ima vremena.
P.S.Abela,svaka čast za temu. _________________ ...čarolija...baš kao nekada...a ti si kao ja...skrivaš suze iza oblaka..
|
|
Crna_Vatrena
Super Beba
Pridružio: 21 Okt 2006
Poruke: 1576
Lokacija: Na putu do sna...
Poslao: Uto Feb 05, 2008 3:01 pm
|
Po mom mišljenju nema tu nikakve niti, "samo" celo Milanovo srce, duša, svaki njegov pogled, osmeh, svaka njegova suza, svaki zagrljaj, svaki poljubac, svaki korak koji je napravio, svaki korak koji je očekivao, svaki san koji je odsanjao i svi oni koje tek treba da odsanja, svi njegovi dodiri i svi dodiri koje je doživeo. Ceo njegov život je to što pesmama daje tajnovitost. Malo li je?
Retki su ljudi koji mogu kroz "par" stihova ispričati svoj život. Milan je jedan od njih. On želi da svako od nas pronađe sebe u njegovim pesmama, da svako od nas to shvati na svoj način i tako shvatimo da, koliko god smo različiti ustvari svi živimo isti život. _________________ ♥ ♥ ♥GONE FOREVER♥ ♥ ♥
|
|
unfaithful babe
ZASLUŽAN ČLAN
Pridružio: 28 Jun 2007
Poruke: 1378
Lokacija: Kanada
Poslao: Sre Feb 06, 2008 1:58 pm
|
Samo da kazem Abeli - sve pohvale za temu! Ima nas jos nepopravljivih romanticara, pa evo posto sad nemam bas vremena, a zelim ovoj temi da posvetim vrijeme koje zasluzuje, vracam se da izfilozofiram... _________________ *Ko zna glasove misli, retko kada se oglasi glasom govora.
Ljudi se poštuju rečima, a vole ćutanjem.*
|
|
vavlada
Super Beba
Pridružio: 09 Avg 2006
Poruke: 500
Lokacija: Valjevo
Poslao: Sre Feb 06, 2008 7:43 pm
|
Slazem se sa Crnom ... i to 100 % ... _________________ "Zamisli na moment isto ovo vreme, zamisli onda iste ove ljude, zamisli i videces da sve je kao onda, jedina greska - to sam ja"
|
|
unfaithful babe
ZASLUŽAN ČLAN
Pridružio: 28 Jun 2007
Poruke: 1378
Lokacija: Kanada
Poslao: Pet Feb 08, 2008 4:46 am
|
Moglo bi se o ovoj temi pisati, po meni je dosta opsirna, ali pokusacu da skratim. Slozila bih se sa Dylanom da je Religija u Milanovom pisanju neizbjezni pokretac I izvor emocija. U sustini svega je ta osnovna VJERA u nesto, u zivot, u ljude, u sebe same, u ljubav, kako za koga. (nije bitno da li smo mi religiozni ili ne) Spiritualnost se provlaci kroz mnogo pjesama Nevernih Beba, I to je nesto sto bih nazvala prirodnim stanjem, sto potice iz sustine Milanovog bica I njegovog stvaranja. Ipak, ja bih (kao vjeciti romanticar) istakla da je LJUBAV, koja je sama po sebi jedna vrsta religije, u samom vrhu kad je rijec o Milanovom prenosenju emocija na nas I to je upravo ta nit kojom su protkane njegove pjesme I koja im daje posebnu magiju, pa ako bas hocete I tajnovitost. (sta je tajnovitije I magicnije od ljubavi?)
Kao sto je to I Milan vise puta rekao, najljepse emocije I najljepse pjesme proizilaze iz nasih sopstvenih zivotnih tuga I ja stojim iza toga. Ali I pored toga sto su stihovi protkani sjetom, nisu protkani beznadjem, nego bas ta vjera u Boga I njegov pozitivan stav prema zivotu su vise nego primijetni I mislim da nas upravo to privlaci I priblizava ovim pjesmama.
Sto se tice pojedinacnih pjesama, postoji mnogo nacina na koji se one mogu analizirati I protumaciti. Cak I ja sama primam jednu istu pjesmu na razlicite nacine, zavisno od mog raspolozenja ponekad, od okoline, od ljudi ili dogadjaja na koje me asocira. Nemam namjeru da ceprkam po tudjim emocijama I nagadjam sta je Milan htio reci sa ovim ili onim, ali evo pokusacu objasniti sta ja vidim u jednoj od pjesama koje su meni medju najdrazima.
ZA OBLAKA
Krivica-univerzalna tema, on premotava film I analizira, trazi razloge, alternative, postavlja sebi pitanja da li se moglo nesto uciniti, a onda osjecaj bespomocnosti se razlije, jer trenutak je bio I prosao, nema povratka, slijedi osjecaj krivice. Glas I lik osobe koje nema je uvijek prisutan. Carolija –moze se tumaciti na vise nacina: 1. Iako smo nekoga izgubili, uvijek postoji mjesto na kome se mozemo iznova sretati, iza oblaka, u nasoj masti –sve je moguce I niko nam tu caroliju ne moze oduzeti. 2. Iako ta osoba nije u nasem zivotu vise, zivot ide dalje, Ima nade sve dok u nesto vjerujes – u Boga, porodicu, prijatelje…jos ima razloga za zivot I smijeh.
Poznajem te… opet dva nacina: 1.Lik koji luta ispod oblaka je ono sto je prisno, drago, srodno, poznato, taj osjecaj opusta I uliva samopouzdanje, nadu, uvjerava nas da na svijetu postoji jos neko ko je nama slican, da nismo sami u svojoj tuzi. 2. Potvrdjuje familijarnost sa prividjenjem Zadovoljan je sto je ona bas ta –ista kao on! I sretan je sto postoji taj lik koji se mota tu negdje, pa cak I ako je u ovom nestvarnom obliku – stvarnost je relativna u imaginarnom svijetu.
Navika je ostala I cesto zaboravlja da nje nema, jer osjeca prisustvo u svakom trenu, koraca tiho da ne probudi tu njenu sjenu sto ga prati, jer soba je prazna I to je istina s cijim prihvatanjem se bori. Neke rijeci ljubomorno cuvamo samo za odredjenu osobu I ne zelimo ih izgovoriti nikome drugom, kao da cemo time iznevjeriti neki osjecaj odanosti toj ‘sjeni’.
Sve te godine I suze I osmijesi su ostali iza I skriveni su od tudjih pogleda, na sigurnom mjestu – iza oblaka. Vjecita Milanova tema, sta postoji a sta ne, u ovom slucaju postojanje nije fizicko, dakle postoji sve sto mi zelimo da postoji, a kad postanemo svjesni u nekim trenutcima I pogledamo oko sebe, onda I nerado priznajemo da tu jednostavno ‘nista ne postoji’.
Ipak, kroz mastu se vracamo u stari film I tamo nam je predivno. Doza tajanstvenosti je u svakom stihu, jer on prica svoju pricu I prostire svoje emocije pred nama, a ipak zadrzava onu osnovnu misterioznost I ostavlja nam mogucnost da shvatimo onako kako zelimo. I to je OK.
Vazno je da su nas te emocije dotakle. Za mene, Milan je carobnjak koji svojim srcem kao stapicem sasvim lako i spontano prenosi na nas svoju magiju i ostavlja nas zadivljene u Zemlji Cuda.
p.s. Namjerno nisam citala interpretaciju koju je Crna ostavila gore, da ne bi uticalo na moju, ali evo sad citam I klimam glavom. Lijepo. Slucajno je ista pjesma u pitanju –na mene ova emocionalno najvise utice, stoga I izbor.
p.p.s. Sta se ceka? Raspisite se...Nije za ocjenu... _________________ *Ko zna glasove misli, retko kada se oglasi glasom govora.
Ljudi se poštuju rečima, a vole ćutanjem.*
|
|
Nash Duke
Napredna Beba
Pridružio: 30 Jan 2008
Poruke: 423
Lokacija: Na putu za nju
Poslao: Sre Feb 27, 2008 10:09 pm
|
Мој одговор на главно питање у овој теми је - генијалност! Слажем се и са свим што је овде (на форуму) до сада написано.
А ево како сам ја доживео ове песме:
Даире
У овој песми, више него у свим осталим, осећам повезаност живота и песме, која постоји код свих нас. Живота који није само на јави, већ исто тако равноправно и у сну. Данас су те везе ослабљене нашим поступцима, немаром, лажним циљевима, грехом. Оно што је важно је та исконска страст према музици и њеној покретачкој снази. Нека се свако запита да ли осећа да песма "навире" из њега.
Боја среће
Ваздух ми доноси плач мајке земље - велико присуство туге,
живим за још један дан сваке песме - једино песме носе лепоту и дају смисао животу,
узми и пошаљи ми боју среће - срећу не може наћи. Милан жели да је добије у што простијем, препознатљивом облику, а то је боја,
све што је између нас, где се креће - питање да ли постоји још нешто између њих двоје (он воли, али она?...)
како да сахраним бол, како да продам свој свет,
љубав ме тера на то, хоћу ал` баш не иде,
још увек те волим - овде је занимљиво постављено питање: како то да га љубав тера да раскине везу са неким кога воли. Некада из љубави треба пустити неког од себе, а то је јако тешко.
последњу жељу за спас једне жене - спас једне вољене жене могао би бити његов одлазак...,
ту негде између нас, где све вене - ...јер је све кренуло на лоше,
очи су мокре и све мање боле - већ се навикао на сузе,
где су отишли сви који нас воле - усамљеност, више се не препознају.
|
|
Basket
Super Beba
Pridružio: 06 Okt 2006
Poruke: 715
Lokacija: Čelarevo - Novi Sad
Poslao: Sre Feb 27, 2008 11:46 pm
|
Nesh Duke, svaka čast na izlaganju...
|
|
unfaithful babe
ZASLUŽAN ČLAN
Pridružio: 28 Jun 2007
Poruke: 1378
Lokacija: Kanada
Poslao: Sub Mar 01, 2008 5:44 am
|
Slazem se.
Abela, a kad ces ti da nas obradujes svojim komentarom? Pa red je... ajde ajde, natjerala nas da mozgamo, a ona se pritajila. Evo ja cekam sad da uzivam u citanju. _________________ *Ko zna glasove misli, retko kada se oglasi glasom govora.
Ljudi se poštuju rečima, a vole ćutanjem.*
|
|
abela
ZASLUŽAN ČLAN
Pridružio: 15 Feb 2007
Poruke: 4737
Lokacija: Sarajevo
Poslao: Sub Mar 01, 2008 11:25 pm
|
Kada bih rekla da sam neizlijecivi romanticar i da mogu mnogo toga reci o svakoj Milanovoj pjesmi, slagala bih. Vrlo sam realna osoba koja ne ganja ideale niti se poistovjecuje s necijim ljubavima.
Netrazim u pjesmama sebe pa se tako ni nevidim u njima.
U pjesmama trazim bas onu tanku nit, onaj mali dio necega sto nisam ja ali u cemu me ima, i dok slusam...
" Osvanuce jutro, ti ustaces sama
za sve godine teske, godine srama..."
ja u sjecanje pomjeram taj glas, tu melodiju i dok je slusam, ja kao da se sjecam kako slusam. Kao da se sjecam tog glasa koji pjeva jezikom ljubavi ili jezikom bola. (Pa zar drugi osjecaji postoje!!!)
Nikada nisam ustvari trazila neku posebnu boju niti ton. Niti sam analizirala ni pjesme ni tekstove, nego sam dozvolila sebi da se analiziram kroz pjesme NB.
Babe, nije neki post, a?
To je to, ako pazljivo procitas - shvatit ces! _________________ Ajde pokazi mi noc... Mjesto gdje krije se ljubav neopjevana nikada...
www.neverne-bebe.com
|
|
Petrica
ZASLUŽAN ČLAN
Pridružio: 31 Okt 2007
Poruke: 982
Lokacija: under the sea
Poslao: Ned Mar 02, 2008 7:06 pm
|
Neki duhovni ucitelj razgovarao je sa svojim ucenicima o tome koliko su reci znacajne, zapravo beznacajne u zivotu. Jedan od ucenika, ustao je, nije se slozio sa tim tvrdeci da su reci jako vazne.U tom trenutku ucitelj mu je rekao “Sedi kurvin sine!” I ovaj je pobesneo govoreci mu kako je to sto je rekao jako ruzno i nedolicno i da ne bi trebalo da se jedan duhovni vodja tako ophodi prema svojim ucenicima, a onda mu se ucitelj izvinio “Oprosti, nisam tako mislio, preterao sam” i ucenik se smirio.
Eto skoro sam, citajuci tu knjigu, shvatila da reci nemaju velikog znacaja, a ustvari sve se zasniva na njima… Reci povredjuju, reci tese, reci pomazu, a sta su reci? Samo pokusaji da se u nekom trenutku opise stanje naseg duha, priblizno stanje, ali nas duh uopste ne bi trebalo da se poistovecuje sa njima. “Ja” uvek ostaje “Ja”, bez obzira na to sta su nam drugi rekli i sta od njih cujemo.
Ali, dok slusam pesme koje je Milan napisao, kao da ne cujem reci ovoga sveta, ovog laznog, uspavanog sveta. Sve je toliko iskreno, sve je toliko stvarno, u svakom uzdahu oseca se nebrojeno mnogo emocija.Pre sam se poistovecivala sa njima, i tada nisam uspevala da shvatim sve onako kako jeste, nego onako kako sam ja zamisljala da jeste. A sada, dok pustam da te reci i sve te emocije prolaze kroz mene i ispunjavaju moj um i moje srce na neki jedinstven nacin, ne negativan, ne pozitivan, na neki, pravi nacin, uspevam da shvatim tu tajnovitost istine, ciste istine. Sloboda, ljubav, vera… Sve je u tome. Milan je covek koji ume sa recima, koji uspeva da pronadje bas onu jednu od million ostalih koja govori vise nego sto znaci.
I tako, kad sam prvi put cula Ikonu, plakla sam danima. I svaki put kada bih je ponovo cula, plakala bih. I svi su me pitali, zasto slusam nesto zbog cega placem, i nisam znala da im kazem, teralo me je nesto… A evo, sad kad pustim Ikonu… Da… Opet osecam izvesnu tugu, ali me ne dodiruje, ne uspeva da me pokori, jer sam je shvatila. Opet kazem, na svoj nacin.
Strah, ti i ja , sumnjam da si ikad bio tu, bas stvarno – Oni trenuci u zivotu kada se bojimo da budemo sami, a bojimo se i ljudi oko sebe, trenuci kada se javi sumnja da sve ono sto smo doziveli zapravo ne postoji, i nikad nije ni postojalo
Reci, dokle?! Laz po stoti put…Ljubomora u grudima, gorak je med, sa tvojih usana, ja zivim tu, tako blizu sna, a tako daleko – I opet reci koje nisu ni potrebne, ionako su sve sada lazne, i ljubomora koja gusi i steze, isto kao i pocinjena neprvada, i onda opis jacine slike bola “gorak je med sa tvojih usana” – carobno, i zivot tako blizak onome sto zeli i sto sanja a sto je nedostizno…
Kao ikona, ti u meni spavas, ej kako te volim…Kao ikona ti u srcu nosis mir onih dana, a to bas boli… - Zasto ikona? Svetinja. A to ko jednom spozna i okusi, zauvek ostaje u njemu. I stih meni posebno drag “ej kako te volim” sa ovim “ej” koje odzvanja u dusi… A boli secanje koje se javlja u njoj, secanje na te prosle dane, daleke…
San ni nocas da mi dodje, znam, tu si da dan mi krades..Cuti bolje, laz po stoti put! – I ko zna koliko je neprospavanih noci iza nje i koliko dana isaranih njegovim likom, kao da nema vise nista svoje… A to “cuti” opet govori vise nego sto ja mogu da objasnim.
Ni jedna rec u zao cas, prosto smo tu, a nigde nema nas, i bas ko da sve, to sve sto znam, ko da nije ni bilo... – Eto konacnog cutanja…Sve je tu, a niceg nema, i sve sto je mozda nekada i postojalo izgubilo se…U nekom hodniku vremena, mozda…I nestalo je sve. _________________ Ljubav – kako boli... Ljubav u nama – prosto boli. Pusti sve naše dane... Ćuti – jer znaš da luda sam bez nas... JA SAM LUDA BEZ NAS!
|
|
Crna_Vatrena
Super Beba
Pridružio: 21 Okt 2006
Poruke: 1576
Lokacija: Na putu do sna...
Poslao: Uto Mar 04, 2008 1:36 pm
|
Cakana, rasplaka sad ti mene _________________ ♥ ♥ ♥GONE FOREVER♥ ♥ ♥
|
|
Petrica
ZASLUŽAN ČLAN
Pridružio: 31 Okt 2007
Poruke: 982
Lokacija: under the sea
Poslao: Uto Mar 04, 2008 3:00 pm
|
Pa nisam valjda... Nije mi bila namera da ikoga rasplacem, evo da se oraspolozis _________________ Ljubav – kako boli... Ljubav u nama – prosto boli. Pusti sve naše dane... Ćuti – jer znaš da luda sam bez nas... JA SAM LUDA BEZ NAS!
|
|
Nash Duke
Napredna Beba
Pridružio: 30 Jan 2008
Poruke: 423
Lokacija: Na putu za nju
Poslao: Sre Mar 05, 2008 8:47 pm
|
Да, Милан уме са речима јер је мајстор свог заната.
Он воли то што ради и даје се безрезервно. Е то је прави идеал.
Може се поредити са великим песницима о којима се учи из уџбеника,
и чије се песме тумаче на часовима. Свака песма је написана тако
да захтева мало труда (слатке муке?) да би се слушала тј. докучила.
И увек остане још нешто занимљиво тако да и старе песме остају привлачне.
Резултат тог труда је нешто што се враћа вишеструко: осећање, сазнање, поука.
И све то преточено у лепоту.
Разлика између тих чувених, старих (и нових ако хоћете), врсних песника и Милана
је у томе што он даје додатну димензију свом стваралаштву, а то је - музика.
Савремена музика као једна од позитивних тековина историје.
И нема ту никаквог идеализма!? То је једноставно подешавање свог пријемника
на најбољу фреквенцију. И ослушкивање, читање између редова.
Како рече један сличан уметник: "поруке стижу са свих страна, тише од Тихог океана..."
Поручио бих свим романтичарима: немојте да идете код доктора и да се лечите.
Ви треба да лечите остале.
Да ли сам довољно реалан?
|
|
unfaithful babe
ZASLUŽAN ČLAN
Pridružio: 28 Jun 2007
Poruke: 1378
Lokacija: Kanada
Poslao: Čet Mar 06, 2008 7:36 am
|
Abela, zadovoljna ja, ukapirala. Iskreno malo si me iznenadila jer sam mislila da u tebi ipak cuci barem jedan mali romanticar, ali dobro je i ovako...hvala.
Cakana i mene umalo da rasplace...predivno...
Ma bolje ti je Abela da ne upadas u ove emocionalne vrtloge, zna covjek nekad da se izgubi...ali kao sto rece Nesh Duke, necu da se lijecim, nego da se bacim na zarazavanje okoline... _________________ *Ko zna glasove misli, retko kada se oglasi glasom govora.
Ljudi se poštuju rečima, a vole ćutanjem.*
|
|
abela
ZASLUŽAN ČLAN
Pridružio: 15 Feb 2007
Poruke: 4737
Lokacija: Sarajevo
Poslao: Čet Mar 06, 2008 12:39 pm
|
Slazem se u potpunosti sa poslijednjim postom Nesh Duke-a
Ima u meni malo romantike, a neizlijecivi romanticari i netreba da se lijece nikada!!! _________________ Ajde pokazi mi noc... Mjesto gdje krije se ljubav neopjevana nikada...
www.neverne-bebe.com
|
|